Godine 1226. (623.), hazreti Mevlana oženio se, u svojoj, dakle, devetnaestoj godini, sa kćerkom hodže Šerifuddina Lale od Samarkanda, koja se zvala Dževahir Hatun. Iz toga braka, hazreti Mevlana dobio je dvojicu sinova, Sultana Veleda i Alauddina Čelebija.[1] Prvome sinu dao je ime po ocu, a drugome po starijemu bratu.
Ubrzo nakon vjenčanja, umrli su hazreti Mevlanini majka i stariji brat: Mumina Hatun i Muhammed Alauddin.[2] Tako je period od sedam godina u Larendu, hazreti Mevlani i hazreti Behauddinu donio i veliku radost i veliku tugu.
Duša koja je na prvoj trpezi vidjela Rabba, ko je
tada bio budan, bio je van sebe od veselja.[1]
Svaka je zahvala Allahu, Gospodaru svjetova U ime Allaha Svemilosnog Milostivog
Neka je svaka hvala Allahu, a mir blagosloveni neka je Muhammedu, a.s., i njegovoj časnoj porodici koje je On odabrao Svojim odanim slugama
En-Nesā’ī u svojoj zbirci hadisa bilježi hadis od Džābir ibn ’Abdillāha, r.a., kako je hzr. Poslanik rekao: „Post tri dana od svakog mjeseca je post Dehra (Vremena, Vječnosti), a to je post bijelih dana, trinaestog, četrnaestog i petnaestog (u mjesecu).“
Hazreti Rumi skladao je slijedeće stihove:
Baš sam kao hazreti Musâ,
vatre čežnje i susreta vode me slijepo,
prema Sinajskoj gori hrabro krenuh,
zamami me, a kako je to samo lijepo.
