"Putovanje sa hazreti Mevlanom" - Ders 5: Mevlanino razumijevanje muzike

Kategorija

Autor

DERS 5

Mevlanino razumijevanje muzike

دلم را نالۀ سرنای باید

که از سرنای بوی یار آید

Mome srcu treba jecaj naja,

miris Dosta širi se iz njegova jecaja.

(Dīvān-i Šems: 699/ 1)

U prethodnim dersovima kazali smo da naj govori jezikom stanja ( hāl) koji se ne može pojmiti tjelesnim nego duhovnim osjetilima. Jedna od odlika naja je što njegov zvuk u odnosu na ostale instrumente sliči boji čovjekova glasa te je stoga bliži i prirodi. Zbog ove karakteristike naj je privlačio pažnju narodā antičkoga Irana. Tako su npr. vladari dinastije Ahemenida/kraj 6. st. p.n.e., uz zvuke naja obilježavali religijske svečanosti, ali su, također, uz njegove zvuke uživali i na svjetovnim zabavnim skupovima. Već tada se smatralo da zvuk naja ima blagotvorno dejstvo u liječenju bolesti duha. Dakle, duga tradicija koju je naj kao muzički instrument imao u kulturi Irana, uz ostale, također može biti jedan od razloga što je hazreti Mevlana odabrao baš ovaj instrument da njime komunicira sa slušateljima/čitateljima.

Mevlanin pogled na muziku je blizak pitagorejskom. Kada se govori o muzici, zapravo akustici ne može se zaobići Pitagora (VI. st. p.n.e.) i njegova pitagorejska škola. Naime, prvi sustavni filozofski i znanstveni pristup muzici u povijesti su uspostavili pitagorejci koji su smatrali da muzika odražava sklad koji postoji u kozmosu. Osim, sa teorijskog aspekta pitagorejci su proučavali i utjecaj muzike na čovjeka, bolje kazano na njegovu dušu. I hazreti Mevlana smatra da je muzika odraz svemirskoga koncerta. Melodiju kretanja Svemira je kreirao Allah dželle šanuhu. Stoga je istinska muzika spona sa Kozmosom, odnosno, Bogom kao kreatorom Univerzuma.

پس حکیمان گفته اند این لحن ها

از دوارِ چرخ بگرفتیم ما

Mudraci su kazali da ove melodije

iz kruženja svemira čovjek uzeo je.

بانگِ گردش های چرخ است اینکه خلق

می سرایندش به طنبور و به حلق

Zvuk kosmičkog kruženja to ono je

što ljudi sviraju i pjevaju uz tambure.

ما همه اجزای آدم بوده ایم

در بهشت، آن لحن ها بشنوده ایم

Djelići bića Ademova svi smo bili,

zvuke te u Džennetu osluškivali.

گرچه بر ما ریخت آب و گل شکی

یادمان آمد از آنها چیزکی

Premda sumnju voda i glina donijele,

al', ipak u nama trun sjećanja ostade.

(M4: 733-736)

Na temelju citiranih stihova može se kazati da Mevlanin stav prema muzici ima dvije karakteristike:

  1. Muzika je svemirski koncert i stoga je u harmoniji s čovjekovim bićem.

  2. Muzika je dženetska kategorija, dakle metafizička.

Stoga muzika Mevlanu (čovjeka općenito) vraća sjećanju na Boga. Istinska muzika je ona koja nas vraća Bogu, kao da 'zvuk' Božanske muzike odzvanja u čovjekovom biću, u 'uhu srca'.

این علم موسقی بر من چون شهادتست

چون مؤمنم شهادت و ایمانم آرزوست

Nauka o muzici k'o šehadet je meni.

Jer sam vjernik šehadet i iman su u meni.

مؤمنان گویند کآثار بهشت

نغز گردانید هر آواز زشت

Vjernici kažu kako dah Dženneta

svakom ružnom zvuku profinjenost d ā.

Mevlana smatra da muzika djeluje na čovjekovu dušu. Naravno, muzika koju stvara čovjek nema onu profinjenost i suptilnost kao muzika iz Dženneta. Ali ako postoji duhovna spona između vrhunskog Kreatora muzike i stvaratelja onda se, uvjetno kazano' ta disharmonija briše.

Mevlana nam želi kazati da istinski stvaralački čin jeste onaj koji nastaje u susretu kreativne imaginacije umjetnika općenito (muzičara, pjesnika, slikara...) sa transcendentalnim aspektom svoga bića. Muzika koja čovjeka ne podsjeća na Boga, ili koja barem ne budi u njemu plemenitu emociju ne može se nazvati umjetnošću. Jer,

دم که مرد نایی اندر نای کرد

درخور نای است، نه درخور مرد

Dah koji najista naju udahne,

od naja on je, ne od najiste.

(M2: 1793)