Kategorija
Autor
Euzubillahi mineššejtanirradžim, Bismillahir Rahmanir Rahim.
Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillahi Rabbil alemin
Vessalatu vesselamu ala sejjidina Muhammedin ve ala Alihi ve sahbihi edžmein.
Božijim dopuštenjem dočekali smo novu 1431. hidžretsku godinu. Nastupio je prvi dan svetoga mjeseca muharrema, jednog od svetopovijesnih datuma i jednog od najtragičnijih datuma iz povijesti islama – svirepog zločina nad hazreti imami Huseinom i hazreti Pejgamberovom, alejhisselam, porodicom – Ehli Bejtom.
Uz žal i sjećanje na hazreti Huseina i Šehide Kerbele, pokušat ćemo s Božijom pomoći družiti se, nakon jedne pauze, u ovih deset dana kroz kraća predavanja.
Ovaj put smo se odlučili družiti s mudrostima hazreti Šejhi Ekbera Ibn Arebija, a potpomagat ćemo se komentarima hazreti šejha Mulla Hasana Kurdîja.
Prva mudrost: Bez slijeđenja Poslanika, alejhisselam, čovjek se ne može približiti uzvišenom Allahu
Kaže hazreti Šejhi Ekber Ibn Arebi:
لاَ يَرْتَجِي الوُصُولَ مَنْ لَمْ يُتَابِعِ الرَّسُولَ.
Neka se ne nada dosezanju vusleta, onaj koji ne slijedi Poslanika, alejhisselam.
Drugim riječima, nemoguće je doseći vuslet-stepen, krajnji duhovni cilj maksimalne bliskosti s Božanskim Prisustvom, ukoliko se ne slijedi „u stopu“ hazreti Muhammed, alejhisselam. To slijeđenje postiže se kroz druženje, posmatranje i usvajanje osobina učenih koji postupaju po naučenome te savršenih Bogu dragome bliskih prijatelja (evlija).
U časnome Kur'anu se kaže: O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na putu Njegovu se borite da biste postigli što želite. (5:35) Taj metod kako se umiliti uzvišenome Gospodaru (vesîla) jeste, između ostalog, i slijeđenje ponašanja Njegovih poslanika, alejhimusselam, i Njegovih prijatelja – evlijâ. U ovome se posebno izdvaja slijeđenje hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, budući da je u Kur'anu časnom doslovno rečeno: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu (4:80).
To slijeđenje hazreti Muhammeda, alejhisselam, podrazumijeva konstantan napor, trud, na Božijemu putu (mudžâheda), koji obuhvata sve, od čovjekovog najintimnijeg života do odnosa prema događajima u društvu, a što je, opet, nemoguće bez osjećaja ljubavi prema poslaniku Muhammedu, alejhisselam, na šta upućuje kur'anski ajet: Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!“ – a Allah prašta i samilostan je. (3:31)
Hazreti imam Ibn Atâ'ullâh es-Sekenderî je rekao: „Istinska nada je ono što prati rad (trud), u suprotnom riječ je o upraznom nadanju (emnijja).“
Hazreti Maruf el-Kerhî kaže: „Tražiti džennet a ništa ne raditi (ne truditi se), jedan je od grijeha. Nadati se u Poslanikov, alejhisselam, zagovor na Sudnjem danu (šefat) a bez njegovanja ljubavi prema njemu (sebeb) jedna je od obmana. Konačno, nadati se u milost a ne pokoravati se, to je neznanje i glupost.“
Po tesavvufskom učenju, spoznaje se ne dobijaju kao izravan rezultat nekog konkretnog djela već je riječ o posebnom darovanom znanju za čije je stjecanje neophodan uložen trud. Iz toga razloga trud sâlika se dijeli na tri vrste:
- prva, postupati po onome što se naučilo, koliko je to osoba u mogućnosti;
- druga, oslanjanje i vezanje za uzvišenoga Allaha shodno posjedovanoj duhovnoj energiji (himmet);
- treća, obraćanje pažnje na stvarna značenja prilikom analiziranja Sunneta hazreti Pejgambera, alejhisselam, jer se tako postiže razumijevanje, smanjuje se mogućnost pogreške a dolazi se do „otvaranja“ (feth)
Neki ljudi kažu: „Volim svoga Gospodara, sâmo to mi je dovoljno da bih bio uveden u džennet“, ali je riječ tek o pustoj nadi jer, ako neko istinski voli svoga Gospodara, onda se i maksimalno trudi na putu približavanja Njemu: „I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali!“ (41:23)
Pod postizanjem vusûla, vuslet-stepena, ne misli se na spajanja čovjeka s Bogom, sjedinjenje čovjeka s Bogom, već se misli na takvu, specifičnu, spoznaju dragoga Boga, koja zahtijeva konstantno bdijenje nad obavezama, strogo pridržavanje Božijih naredbi i strogo klonjenje Božijih zabrana; spoznaju pri kojoj srce dostiže izravnu spoznaju Božije Veličanstvenosti i Uzvišenosti koja se istovremeno prenosi na sve organe i udove čovjekovoga tijela, pri čem se čovjek svojevoljno odriče prava na slobodan izbor.
Do potpune spoznaje uzvišenoga Allaha moguće je doći isključivo postizanjem duhovnih svojstava a odvajanjem od životinjskih osobina. O tome nam govori naredna hazreti Šejhi Ekberova mudrost. Ako Bog da o tome ćemo nešto više reći naredni dan.