Kategorija
Autor
4. KRONOGRAM HFZ. KJAMILA SILAJDŽIĆA ADEM EF. KARAĐOZOVIĆU – autograf
5.1. PISANA OSTAVŠTINA ADEM EFENDIJE - OBJAVLJENI TEKSTOVI
1) ''Zbirka savjeta i uputa'' – prijevod Ahmed Zarifi-babine ''Pendname i Tesavvufname'' sa turskog jezika, prvi put štampano 1970. Drugo dopunjeno i ispravljeno izdanje tiskano je 1977. u Sarajevu. Prvu verziju prijevoda Adem ef. je dao rah. hadž. Muhammed ef. Pašiću na pregled.
- U uvodu ovoga prijevoda daje se kratak pregled zamaha islamske znanosti, kulture i civilizacije u prvim stoljećima islama eda bi se netom prešlo na sufijske teme i rodoslovnike sufijske gnoze s posebnim osvrtom na sufijske velikane naših krajeva. Kao posljednjeg ''od ove vrste uzvišene uleme'' autor navodi šejh hadži-hafiz Husni ef. Numanagića (u. 1349/1931. u Visokom) na čiji život i djelo se posebno osvrće, priređujući u bosanski jezik i kasidu koju je šejh Husni ef. Numanagić skladao na turskom. Vrlo interesantne su i pripovijesti i anegdote koje Adem ef. navodi o šejhu Numanagiću iz usmenog kazivanja. Upravo njemu, uspomeni na mubarek Hadžefendiju, Adem Karađozović posvećuje svoj prijevod ''Zbirke savjeta i uputa'' Ahmed Zarifi-babe.
- Iza uvoda Adem ef. priređuje kraće poglavlje o Ahmed Zarifi-babi. Zarifi-baba rođen je u Ruščuku (Bugarska) a preselio na bolji svijet 1210. god. po hidžri (1795/1796). Za života bijaše šejh Sadijskog tarikata. Iza sebe je ostavio na turskom u stihovima skladanu ''Pendnamu'' i ''Tesavvufnamu'', koje zajedno čine jednu knjigu, te ''Divan'' koji se još uvijek nalazi u rukopisu. Na kraju Adem ef. konstartira kako je ovo prvi pokušaj kod nas da se jedno tesavvufsko djelo u pjesmi u cjelosti sa staroturskog na ''srpskohrvatski jezik'' prevede.
- Kao neposredni uvod u Zarifi-babinu ''Pendnamu'' prevodilac priređuje prvih 18 stihova Rūmījeve Mesnevije, jer je, veli Adem ef., ''suština tesavvufskog učenja izložena u navedenim bejtovima''. Sam prijevod Zarifi-babinih stihova ''Pendname'' i dosta kraće ''Tesavvufname'' prijemčljiv je čitalakom uhu, obiluje arabizmima, turcizmima i perzizmima. Ovaj prijevod osobito je vrijedan i zbog rječnika manje poznatih riječi i izraza kojeg Adem ef. kao prilog donosi na kraju djela, i to stoga što ga smatramo prvim, uvjetno govoreći sufijskim rječnikom na bosanskom jeziku.
2) ''Hazreti Mevlana Dželaludini-Rumi'' – objavljeno u ''Islamskom glasu'', 4. marta 1936., br.22.
- Kraći osvrt na život i djelo Mewlānā Dželālu-d-dīn er-Rūmīja. Poslije prof. Abdurrahmana Adila Čokića, koji je o Mevlani objavio članak u Novom Beharu 1928., ovaj Adem ef. tekst je drugi koji je kod nas napisan o Mevlana Rūmīju.
3) ''Derviši'' – objavljeno u ''Islamskom glasu'' 17. januara 1936.
- Tekst napisan povodom dvaju napisa beogradske ''Narodne Odbrane''. U njemu Adem ef. ističe nužnost donošenja Uredbe o tarikatima na teritoriji Ulema-medžlisa u Sarajevu.
4) ''Mudri Behluli-Dana i prijestolje Harunur-Rešida'' – objavljeno u časopisu ''El-Hidaje'', god I, br.3.
- Istiniti dragulji iz veličanstvene Mesnevije.
5) ''Hazreti Mevlana Dželaluddini Rumi'' – objavljeno u ''Islamskom glasu'', 17. januara 1936., br.16.
- Prijevod posvećen Mevlana h.Mehmedu Džemaluddin ef., pripadniku tarikata Hazreti Mevlanatovog, kao skromni dar povodom njegova navršetka 65 godina ovozemnog života.
6) ''Hazreti Mevlana Dželaluddini Rumi'' (neka se ispravi) – objavljeno u ''Islamskom glasu'' 24. januara 1936.
- Kraći tekst u kojem Adem ef. ispravlja štamparske greške koje su se potkrale u stihovima objavljenim u prethodnom broju.
7) ''Rufaijski šejh Saad-ed-Din'' (počasni član Akademije nauka) – objavljeno u ''Islamskom svijetu'' 25. januara 1935., br.126.
- Kraći osvrt na lik rufaisjkog šejha Saad-ed-Dina iz Makedonije povodom njegova predlaganja za počasnog člana Akademije nauka od strane skospskog dnevnog lista ''Vardar''.
8) ''Sjedi đi si, ne miči se ...'' (alegorija) – objavljeno u ''našoj domovini'' 18. jaunara 1937. – potkajtio: Ibni Adem.
9) ''Zikrullah!'' – objavljeno u ''Islamskom glasu'' 10. aprila 1936.
- Tekst kojim Adem ef. pred napadajima ''novopečenih hodža'' staje u odbranu derviškog zikra.
10) ''Šejh Sadudini Rifai – preselio!'' – objavljeno u ''Islamskoj misli'' 20. aprila 1936.
- Članak objavljen u povodu smrti velikog skopskog šejha Sadudina.
11) ''Zašto stvarati problem?'' (povodom jedne hutbe) – objavljeno u ''Islamskom svijetu'' 18. januara 1935.
- Tekst kojim se kroz primjer skadarskog šejha Šejhšamije podržava učenje hutbi i vazova na maternjem jeziku. Neposredni povod u pisanju teksta bijaše negodovanje džematlija Čekrekčijnine džamije u Sarajevu kada je njezin imam i hatib Mehmed ef. Potogija počeo prevoditi džumanske hutbe u bosanski jezik.
12) ''Uobraženi Turkuša i dovitljivi terzija Čeker Oglu'' (mistično-alegorična priča u stihovima iz Mesnevi-šerifa) – objavljeno u dva dijela u ''Islamskom svijetu'' 3. i 10. maja 1935., br.140. i 141.
- Prijevod u prozi po Rahiminom Đulzari-Hakikatu.
13) ''Zašto šuti Ulema-Medžlis u Sarajevu (povodom bulevardskih senzacija u javnosti)'' – objavljeno u ''Islamskom svijetu'' 8. marta 1935., br.132.
- Ovim člankom Adem ef. urgira donošenje Uredbe o tekijama i tarikatima.
14) ''Kana’at'' (alegorijske ružice iz Šejh Sa’dinog Đulistana) – objavljeno u ''Našoj domovini'' 26. novembra 1936., br.7.
15) ''El Minnetu lillah ...'' (alegorijski dragulji iz Hafizovog ''Divana'') – objavljeno u ''Našoj domovini'' 18. januara 1937.
- Riječ je o prijevodu nekoliko stihova iz Hafizova ''Divana'' uz komentar Sejjid Muhammed Wehbi Qonjevija.
16) ''Sultanu! Ulemi podaj zlato, a pobožnjaku ništa!'' (ružice iz Šejh Sadinog Đulistana) – objavljeno u ''Islamskom glasu'' 17. marta 1936.
17) ''Mevlidi Nebevi!'' – objavljeno u ''Islamskom svijetu'' 7. juna 1935.
- Članak objavljen povodom nastupajućeg mevluda s posebnim osvrtom na šejh Sulejmanovu risalu, jedinu koja se kod nas prilikom mevludske proslave tada recitovala.
18) ''Misli i savjeti'' – objavljeno u ''Preporodu'', III, 1947.
- Kraći tekst od pet mudrih izreka u stihovima.
19) ''Misli i savjeti'' – objavljeno u ''Preporodu'', III, 1948.
20) ''Dunja kao stara ružna baba'' (mistično-alegorična priča u stihu iz Mesnevi-šerifa) – prijevod objavljen u ''Islamskom svijetu'' 7. januara 1935., br.124. Ovaj tekst, uz nekoliko drugih, uzima se kao prvi prijevod iz ''Mesnevije'' u bosanski jezik.
21) ''Dajte nam 'Hanikah'!'' – objavljeno u ''Islamskom svijetu'' 25. januara 1935., br.126.
- Ovim člankom Adem ef. apelira na ponovno uspostavljanje Gazinog hanikaha u Sarajevu u skladu s njegovom vakufnamom.
22) ''I to se događa'' – objavljeno u ''Preporodu'' 15. novembra 1976., br.22.
23) ''Mevlana Fadil-paša Šerifija'' – objavljeno u ''Muslimasnkoj svijesti'' 13. novembra 1939., br.68.
24) ''Proslava Jevmi-ašura i mevluda u šejh Sinanovoj tekiji u Sarajevu'' – objavljeno u ''Islamskom svijetu'', IV/138, 19. aprila 1935.
5.2. PISANA OSTAVŠTINA ADEM EFENDIJE - NEOBJAVLJENI TEKSTOVI
1) Jedno od više pisama kojim Adem ef. izravno apelira na ponovnu uspostavu Husrev-begova hanikaha.
2) ''Siromaštvo – fakr po islamu'' (osvrt na jedan članak g. M.A. Ćerimovića) – rukopis se čuva u Nakšibensijsko-mevlevijskoj tekiji u Sarajevu (ul. Halilbašića).
- Riječ je o neobjavljenom tekstu kojim Adem ef. staje ''u odbranu istinskog i bogougodnog siromaštva''.
3) Sigurno jedan od njegovih najznačajnijih neobjavljenih prijevoda čine prepjevi stihova čuvenog turskog pjesnika sufijske poezije Ašik Junuza (Junus Emre).[1] Dobar dio njih spada u poseban žanr sufijske poezije, tzv. ''matemske ilahije'' (od ar. me’tem) kojim se evocira sjećanje na tragediju ehli-beyta na Kerbeli.
[1] Kasnije, iza Adema, Ašik Junuza prevodit će kod nas Amina Šiljak-Jasenković.