„Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati, a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.“
(Kur'an, sura Kehf/Pećina, ajeti 7., 8.)
Svaki dom ima svoj pravila ponašanja, a gost toga doma sve dok poštuje pravila bit će u milosti i zadovoljstvu njegovoga istinskog vlasnika. Također, sve dok prihvata ta pravila, siguran je da će mu boravak u tome domu biti ugodan te da će ga sretan napustiti.
„I od svega stvorili smo po par da biste vi razmislili!“
(Kur'an, aura Zârijât, ajet 49.)
Sve što je stvoreno, svojim postojanjem svjedoči Božiju moć i milost. Ništa, o čemu je moguće govoriti i što je moguće misliti, nije nastalo od sebe, niti radi sebe, niti je uzvišeni Allah bio obavezan, dužan, bilo šta stvoriti.
„Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovom putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu.“
(Kur'an, sura en-Nisā', ajet 95.)
Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već su slijepa srca u grudima.
(Kur'an, sura Hadž, ajet 46.)
Božijom odredbom čovjek je stvoren od dvije različite ali međusobno nadopunjujuće sklonosti: jednom prema ovome svijetu odnosno prema prolaznosti i tami, i drugom prema višemu svijetu, svijetu čiste duhovnosti, i Božijoj blizni.
Hikaja o slijepcu i šejhu Nuriju, smilovao mu se Allah
Slijepac neki putem naišao Allah, Allah sve ponavljao
Kad Nuri ču da Allaha zaziva pohita mu, strpljenje izda ga
Reče: „Šta o Njemu znaš ti ako znaš zašto živ si?“
Kad ovo reče onesvjesti se k'o da duša od tijela odvoji se
Kad sebi dođe u stepu krenuo livadu trske usput ugledao
U trstik sumanuto utrčao svo tijelo trskom izranjavio
Krv iz rana tako liptala je da duša iz tijela prhnula je
Ugledaše mrtvo tijelo njegovo u lokvi krvi na zemlji ležalo
Za suru eš-Šuarâ' (Pjesnici), može se reći da ima uvod od devet ajeta. Na neki način, ti ajeti mogu nas uvesti u svako zasebno kazivanje koje se nalazi u ovoj časnoj suri, pa tako i u âjâti šifâ.
„Tā-sīn-mīm. Ovo su ajeti Knjige jasne!“
(Među tim su i ajeti šifâa, o kojima ćemo govoriti.)
U jednome ajeti kerimu uzvišeni Allah kaže:
أَمْ لَمْ يُنَبَّأْ بِمَا فِي صُحُفِ مُوسَى. وَإِبْرَاهِيمَ الَّذِي وَفَّى. أَلاَّ تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى. وَأَنْ لَيْسَ لِلْإِنْسَانِ إِلاَّ مَاسَعَى.
„Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovima, i Ibrahimovim: – koji je obaveze potpuno ispunjavao – da nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi.“ (53:36.-39.)
Taberani bilježi hadis-i šerif kojega prenosi hazreti Džabir ibn Abdullah, u kojemu je hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao:
Mršava tijela, tugaljiva on je srca,
vidiš ga il' na vrhu il' u dolini kako grca.
Jedan od prijatelja hazreti Alijinih pripovijeda: „Klanjah jedanput sabahski namaz za Alijom, r.a. Kad je predao selam, izmače se u desnu stranu. Na njemu se mogla vidjeti potištenost. Tako je ostao sve dok nije izašlo sunce. Tad okrenu svoju ruku i reče: 'Tako mi Allaha, gledao sam ashabe Muhammedove, s.a.v.s., a danas ne vidim ništa što bi im sličilo. Osvitali bi nesređeni, prašnjavi i gladni.
