Kategorija
Autor
1. Tragična sudbina ''Ehli bejta'' nakon Poslanikove, a.s., smrti
Već sa smrću Allahova Miljenika Muhammeda, s.a.v.s., otvaraju se vrata ovozemnih poniženja članova ''ehli bejta'', uskraćivanja njihovih prava, svakojakih šikaniranja, tamničenja, dizanja ratova protiv njih, te konačno mučkih ubistava. Takvo gorko iskušenje još za svoga života najavio im je Allahov Miljenik, a.s.
Jedan od prvih sporova ticao se nasljedstva Poslankove, s.a.v.s., imovine nakon njegove smrti. Od Ebū Dža‘fera se prenosi kako su h.Fatima i ‘Abbās ibn ‘Abdu-l-Mutalib (Poslanikov, a.s., amidža), a sa njima bijaše i h.Alija, nakon Poslanikove, a.s., smrti došli Ebū Bekru (prvi halifa) tražeći da im raspodijeli Pejgamberovu zaostavštinu, na što im je Ebū Bekr, r.a., rekao kako je čuo Poslanika, a.s., da kaže: ''Mi (vjerovjesnici) se nenasljeđujemo. Ono što iza nas ostaje ide u sadaku[i].'' Na to mu je h.Alija odgovorio: ''Zar Sulejman nije naslijedio Dawuda i zar Zekerijja ne kaže (u Kur’anu): 'Naslijedit će me (u mirasu) i od roda Ja‘qubova on će naslijediti.''[ii] H.Fatima je tada od Ebū Bekra tražila zemlju Fedek (imanje blizu Hajbera) i ostatak od petine nakon osvojenja Hajbera. Niti njoj, niti kasnije njenim potomcima, to nikada nije vraćeno, iako se bilježi i hadis kako je Poslanik, a.s., to njoj prepisao još za svoga života.[iii] H.Fatima nezadovoljna Ebū Bekrovim postupkom, ljutita odlazi, i sve do svoje smrti ne progovara ni riječi sa Ebū Bekrom, r.a.[iv], a preselila je šest mjeseci nakon njezina oca, a.s.
Ono što će kasnije h.Alija i potomci njegovi iz braka s h.Fatimom doživljavati bit će užasno. Niti h.Alija, niti njegovi sinovi Hasan i Husejn neće umrijeti prirodnom smrću. Prvi, h.Hasan, bit će otrovan od strane vladajućih struktura, a drugi, h.Husejn, zajedno s većinom članova svoje porodice i nekolicinom vjernih drugova, bit će u mučeništvu ubijen (vidi o tome naš tekst ''Kerbela i smrt h.Husejnova''). I većina potomaka preživjelih članova ''ehli bejta'' doživljavat će sličnu sudbinu. Poslanik, a.s., je to znao. Čak je i imenovao nosioce budućih zlodjela. Znao je i h.Alija. Znali su i Hasan i Husejn. Bila je to Božija odredba čija puna mudrost je samo Njemu znana. No, čovjek se uvijek iznova pita zar je moguće bilo proljevati krv h.Fatiminu u potomcima njezinim! Zar je čovjek mogao tako nešto uraditi i mirnog duha za sebe tvrditi da slijedi Sunnet njihova oca!?
Ključno pitanje: Da li mi danas drukčije razmišljamo? Da li je naš duhovni i mentalni sklop s onima koji su bili uz ''ehli bejt'', ili pak s onima koji su ga gazili na ovaj ili onaj način? Koliko smo spremni voljeti ''ehli bejt''?
[i] Prema šiijskom učenju, ovaj drugi dio hadisa nije autentičan, već je dodat iz političkih razloga (vidiIslamska vlast, str.73).
[ii] Kenzu-l-‘ummāl, br. hadisa 14.101. Predaju bilježi Ibn Sa‘d u svom et-Tabeqātu-l-kubrā. Slične verzije iste predaje bilježi i drugi muhaddisi. Muslim u svom Sahīhu bilježi je od h.Aiše.
[iii] Vidi Kenzu-l-‘ummāl, br. hadisa 8696. Hadis se prenosi od Ebū Se‘īda.
[iv] Usp. El-Buhārī, nav. djelo, tom VIII, str.312.
2. Zaključne misli
Neko laički može reći ''šta mi to danas imamo od priče o ehli bejtu'', ili ''zašto stvarati kult ehli bejta?! šta će nam to?!'', ili ''hajdemo se baviti praktičnim problemima suvremenog čovjeka'', itd. Evo mi ovdje kažemo kako se ta pitanja itekako tiču naše današnjice. Ona se prvo tiču naše vjere. Ona se dalje tiču Božije Milosti i bereketa prema nama. Dalje, koliko je praktičnih stvari našeg odnošenja prema članovima ''ehli bejta'' koje mi uopće ne poznajemo, npr. zabrana davanja sadake ''ehli bejtu'', konkretno u čemu leži i jedna duboka simbolika, itd.
Ono što nama danas općenito fali jeste obuhvatno iščitavanje primarnih islamskih vrela, a onda i sekundarne literature, prije svega upoznavanje sa vlastitom poviješću kroz priznate Povijesti klasičnih muslimanskih autora. Mi se zavaravamo da te stvari poznajemo, a i sam životopis Allahova Poslanika, s.a.v.s., znamo tek površno. Životopis članova ''ehli bejta'' ne poznajemo pogotovu. Neko će reći da se s tim stvarima ne treba opterećivati. A zar čovjek koji voli voljenu osobu ne teži da sazna sve o njoj, čak i sitnice?! Što je ljubav veća prema njegovoj dragoj on sve više čezne za njom. Dakako, znamo da je osnovna ili apsolutna ljubav ona prema Allahu. Čuveni sufija Ibn ‘Arebī u 29. poglavlju svoga Futūhāta kaže kako istinska ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku nužno iziskuje i ljubav prema ''ehli bejtu''. Čovjek mašta da je veliki ašik a upće ne mari za ''ehli bejt''!!