Kategorija
Autor
. Poslanik, s.a.v.s., o h. Fatimi
Poslanik, s.a.v.s., kaže: فاطمة بضعة مني فمن أغضبها أغضبني – ''Fatima je dio mene, ko nju rasrdi, rasrdio je i mene.''[i]
Prenosi se da je Pejgamber, a.s., rekao: ''Kad nastupi Kijametski dan iz nutrine ‘Arša čuče se glas kako zaziva: 'O skupe, pognite glave svoje i poglede svoje spustite dok Fatima, kći Muhammedova, ne prođe Sirat ćuprijom! Ona će tada u pratnji 70.000 sluškinja djevičanskih očiju brzinom munje proći.''[ii]
Kaže Poslanik, s.a.v.s.: ''Fatima je prozvana Fatimom jer ju je Allah i one koji je vole udaljio (fetame) od Vatre.''[iii]
Kaže Pejgamber, a.s.: ''Najodabranije žene od stanovnika Dženneta jesu Hadīdža bintHuweylid (Poslanikova, a.s., prva supruga), Fatima bint Muhammed, Meryem bint ‘Imrān (‘Isaova majka) i Āsya bint Muzāhim, žena Faraonova.''[iv]
[i] Sahīhi-l-Buhārī, tom VIII, Dāru-l-kutubi-l-‘ilmiyye,1992.str.312.
[ii] Kenzu-l-‘ummāl, br. hadisa 34.209. Hadis bilježi Ebū Bekr u svom el-Ġīlāniyyātu od Ebū Eyyūba. Sličan hadis bilježi Hākim u svom Mustedreku preko h.Alije, kao i Hatīb Baġdādī u Historiji Bagdada od h.Aiše.
[iii] Hadis bilježi ed-Deylemī od Ebū Hureyre. Sličan hadis prenosi i Hatīb Baġdādī od Ibn ‘Abbāsa.
[iv] Hadis bilježe Ahmed ibn Hanbel, et-Taberānī i drugi od Ibn ‘Abbāsa.
2. Poslanik, s.a.v.s., o h. Aliji
Kada je Poslanik, s.a.v.s., krenuo sa vojskom na Tabūk, kao upravnikom u Medini je ostavio h.Aliju. H.Alja je želio poći zajedno sa vojskom, pa mu se Poslanik, s.a.v.s., obrati ovim riječima: ألا ترضى أن تكون مني بمنزلة هارون من موسى إلا أنه ليس نبي بعدي – ''Zar nisi zadovoljan da budeš u odnosu na mene ono što je bio Hārūn prema Mūsāu, osim što nakon mene nema više vjerovjesnika.''[i]
Zabilježeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao jedne prilike ‘Alīji, r.a.,: أنت مني و أنا منك – ''Ti si od mene, a ja sam od tebe!''[ii]
Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Neka Allah blagoslovi Aliju, jer je istina uvijek s njim!''[iii]
Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., također rekao: ''Arbitraža je podijeljena na deset dijelova. Devet dijelova je dodijeljeno Aliji, a jedan dio je podijeljen između svih (ostalih) ljudi.''[iv]
Selmān el-Fārisī, r.a., prenosi ove Poslanikove, s.a.v.s., riječi: ''Poslije mene najučeniji od ljudi je Alija.''[v]
Prije pohoda na Haybar, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: لأعطين الراية رجلا يحب الله و رسوله و يحبه الله و رسوله – ''Zastavu (vodstvo) ću dati čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika, a i Allah i Poslanik Njegov njega vole.'' Ljudi počeše razmišljati tko bi to mogao biti, kad Poslanik, s.a.v.s., reče: أدعوا لي عليا – ''Pozovite mi Aliju!'' Omer, r.a., pripovjeda: ''Nikad nisam želio vodstvo kao tog dana.''[vi]
U jednom od hadisa stoji: ''Ja i Alja stvoreni smo od jedne svjetlosti Allaha slaveći zdesna Prijestolja prije negoli je Adem stvoren na 2000. godina. Pošto je Allah stvorio Adema, tu svjetlost je zavještao u njegovu kičmu. On prebivaše u Džennetu a mi bijasmo u njegovoj kičmi. On se pobudi ka prijestupu a mi bijasmo u njegovoj kičmi. I Nūh se uspe na lađu a mi bijasmo u njegovj kičmi. I Ibrāhīma baciše u vatru a mi bijasmo u njegovj kičmi. Tako nas je Allah prosljeđivao od kičmi čistih preko materica čistih sve dok nestigosmo do ‘Abdu-l-Muttalliba. Tu nas Allah na dvoje razdvoji, posadivši mene u kičmu ‘Abdullāha a Aliju u kičmu Ebū Tāliba. Meni usadi vjerovjesništvo i bereket a Aliji rječitost i viteštvo. Derivacijom Svojih Imena darova i nama imena. On je Posjednik Prijestolja, Hvaljeni (Mahmūd), a ja sam Muhammad (hvaljeni). Allah je Najuzvišeniji (el-A‘lā) a ovaj (h. Alija) je ‘Alī (uzvišeni).''[vii]
Vraćajući se sa Oprosnog hadždža 18. du-l-hidždžeta desete godine po hidžri u društvu veće skupine ashaba, Poslaniku, s.a.v.s., biva od Allaha, dž.š., objavljen ajet: ''O Poslaniče, obznani ono što ti je spušteno od Gospodara tvoga, jer ako to ne učiniš, onda nisi dostavio Poslanicu Njegovu, a Allah će te od ljudi zaštiti. Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje'' (Trpeza, 67). Tabatabai kaže: ''Ta stvar je bila toliko važna da se Poslanik, s.a.v.s., bojao otpora i uplitanja, pa je u očekivanju boljih okolnosti, stvar odgađao za kasnije, sve dok ne stiže konačna i hitna naredba Allaha da se ta zapovijed izvrši bez odgađanja, te da se ne treba bojati nikoga.''[viii] Poslanik, s.a.v.s., zastaje u Ġadīr Hummu, okuplja sve ljude iz povorke, te uzevši h.Aliju za ruku, održa govor u kojem reče: أليس الله أولى بالمؤمنين ؟ - ''Zar nije Allah najpreči vjernicima!?'' Ljudi odgovoriše: بلى – ''Jeste!'', pa Poslanik, s.a.v.s., reče: اللهم من كنت مولاه فعلي مولاه اللهم وال من والاه و عاد من عاداه (حديث صحيح) – ''Bože!, kome god sam ja mewlā (vođa, učitelj i autoritet) kojem se pokorava, Alja će biti njegovmewlā (vođa, učitelj i autoritet). Bože!, budi prijatelj kome je i Alja prijatelj, a budi neprijatelj kome je i ‘Alī neprijatelj!''[ix]
Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., tada rekao i: اللهم اشهد اللهم قد بلغت ... – ''Bože, posvjedoči! Bože, dostavio sam mi naređeno,...''[x] Ovaj hadis se, inače, prenosi u još nekoliko verzija, i to od preko trideset ashaba.[xi] I sam h.Alija se znao pozivati na ovaj događaj, npr. kada je jedne prilike rekao: ''Zaklinjem Allahom čovjeka, muslimana, koji je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Ġadīr Hummu kako je rekao ono što je rekao!'', pa ustade dvanaest boraca Bedra, i to posvjedoči.[xii]
Prema poznatom historičaru el-Ya‘qūbīju, taj je dan, tj. na Ġadīr Hummu, objavljen i sljedeći ajet: ''... Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera,...'' To je bio ujedno i posljednji objavljeni ajet.
[i] Sahīhu-l-Buhārī, tom V, str.153.
[ii] Ibid., tom IV, str.575.
[iii] Usp. Šia u islamu, str.42. Usp. tak. eš-Šehrestānī, el-Milelu we-n-nihal, Daru-s-surūr, Beyrūt, 1948., tom I, str.267.
[iv] Usp. Ibid., str.42.
[v] Ibid., str.42.
[vi] Usp. Sahīhu Muslim ..., tom XV, str.176-179.
[vii] Es-Sadūq ibn Bābawayh, Me‘āni-l-ahbār, Qum, Mu’essesetu-n-nešri-l-islāmī, 1416.h., str.56.
[viii] Ši’a u islamu, str.172. Tak. usp. Džāmi‘u-l-esrār, str.259, 250.
[ix] Ahmed ibn Hanbel, el-Musnd, el-Qāhire, bez god. izdanja, tom II, str.195.
[x] Usp. Kenzu-l-‘ummāl, tom V, broj hadisa 12914.
[xi] Usp. el-‘Adželūnī, Kešfu-l-hafā’, Beyrūt, 1351.h., br. hadisa 2591.
[xii] Musned ..., tom II, str.75.
3. Poslanik, s.a.v.s., o Hasanu i Husejnu, r.a.
Jedne prilike (spomenuvši izvjesnog meleka) Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Ovaj melek nikada na Zemlju nije sišao do ove noći. Izuna je od Gospodara svoga tražio da mi selam prenese i radosnu vijest o tome da je Fatima prvakinja (seyyide) stanovnika Dženneta, a Hasan i Husejn prvaci džennetskih mladića, donese.''[i]
Obraća se Poslanik, s.a.v.s., h.Aliji: ''Prvi koji će ući u Džennet jesam ja, ti, Fatima, Hasan i Husejn.''[ii]
Kaže Pejgamber, a.s.: ''Ja, Alija, Fatima, Hasan i Husejn na Kijametskom danu bit ćemo u kubbetu podo ‘Arša.''[iii]
Obraća se Poslanik, a.s., Aliji, Fatimi, Hasanu i Husejnu: ''U ratu sam s onim koji s vama ratuje i u miru s onim koji s vama miruje.''[iv]
Kaže Poslanik, s.a.v.s.: ''Najbolji od vaših ljudi jeste Alija! Najbolji od vaših mladića jesu Hasan i Husejn! A najbolja od vaših žena jeste Fatima!''[v]
[i] Hadis bilježi et-Tirmidī od Hudeyfe.
[ii] Hadis bilježi Hakim u svom Mustedreku.
[iii] Hadis bilježi et-Taberānī u svom Velikom Mu‘džemu od Ebū Mūsāa.
[iv] Hadis bilježe Ahmed ibn Hanbel, et-Taberānī i Hakim od Ebū Hureyre.
[v] Hadis bilježe el-Hatīb i Ibn ‘Asākir od Ibn Mes‘ūda.