Muharremska predavanja '04. - šesti dan

Kategorija

 Muharremska predavanja ’04. (VI dan)

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Elhamdu lillâhi, elhamdu lillâhi, elhamdu lillâhi Rabbil 'Âlemîn!

Allâhumme salli 'alâ Muhammedin ve 'alâ Âli Muhammed!

 

        Šesti je dan mjeseca muharrema. Polahko nam se bliže deveti i deseti dan. Sve prolazi brzo.

        Puno je savjetâ osobama koje hodaju duhovnim putom. Velik je broj duhovnjaka koji podijeliše svoje iskustvo s nama želeći nas podstaći na sigurniji hod, pomoći nas u približavanju Jedinome.

        Stoga ne bi bilo s gorega poslušati stihove hazreti šejha Muhammeda Hirma el-‘Umrûsîja koji nam govori o stvarnome tarîkatu (načinu kročenja duhovnim putom), i o zabludama ljudî koji su umislili da tesavvuf pravilno razumiju.

        S obzirom da je pjesma poduga ovaj put navodimo samo njen prijevod a ako Bog da sutra ćemo malo o njoj nešto progovoriti.

 

 

Za uže Šerijata se drži,

njegove sablje neka sude,

svim glavama neposluha,

on pancir stvarni nek’ ti bude.

 

Požuri se mrziti sve ono,

što Istiniti reče da činit’ ne bi smio

i čuvaj se, dobro pazi,

licemjer pokuđeni da ne bi bio.

 

I ne zloupotrebljavaj nikad’

činjenjem zikra u duši nastale moći;

ne želi time slavu steći,

na dunjaluku ovom koji će proći.

 

I ono što ti se desi nemoj

u zasluge svoje da mećeš,

ponižen na Ovom svijetu ćeš biti

a na njemu svakako ostati nećeš.

 

Za zdravog vodiča prihvatit’ ga nemoj,

on nema toga dara,

pazi dobro da ne rasrdiš,

da ne naljutiš Zaštitinika, Gospodara.

 

I svemu što radiš,

cilj nek nije da budeš poznat,

jer širk to je, mada skriven,

i za njega ćeš, znaj, odgovarat’.

 

U slobodnom iskazivanju emocijâ

vilâjet neka znaš da nije

ako u tebi svo crno,

ustajalo srce i dalje bije.

 

Pojavljivanje gluposti jasno

stvarnu glupost za sobom ne vuče.

Zar nije gore kad’ obmana i spletkarenje

u tebi spokojno skriveni čuče?!

 

Uspjeh nikakav nije,

obući tâdž i hrku, daj ne davi!

Kad’ u tijelu tvome takvom,

prokleti Iblis sada boravi.

 

U ljubavi prema noći,

sav uspjeh nek’ ti bude dan,

u dosezanju vusleta,

tek ćeš postati stvarno sretan.

 

Sve ćeš do vremena toga,

zarobljenik svojih strasti biti,

prekinuti lance nikad’ nećeš,

iz toga zatvora se osloboditi.

 

Razvedi se, uputio te Allah!

riješi se duše, nevjernosti znaka,

u tom sasvim jasan budi,

rješi je se s tri neopoziva talâka.

 

Ona nije ništa drugo,

posuda u kojoj otrov se krije.

Od sebe neprijatelje otjeraj,

nek’ ih nema, neka ih nije.

 

Ako na to spreman nisi,

odbaci dobrote sav hidajet,

nemoj bez veze, tek tako,

spominjat’, izgovarat’, riječ vilâjet.

 

A mekâme ljudî pusti,

učenjak time nek’ se bavi.

slobodno živi, bez opterećenja,

ljubav će spokoj u grudi da stavi.

 

O stvarni siromasi,

zar gomilati sada se smije,

i to na jedan ružan način,

koji Šerijat naš dozvolio nije?

 

Koliko novotarijâ uvedoste samo,

iz neznanja, ta to je grehota.

Još vijek ih se držite slijepo,

baš kao i pijan plota.

 

Prâvi, valjan tarîkat,

 u njihanje pretvoriste, i glas što zvoni

bez razloga skačete i padate,

odaste se pjesmi muzika koju goni.

 

Nutrine napunite vaše,

hranom koja samo godi,

srcu iskrenom vašem,

poslušajte vi, koje put naš vodi.

 

Izokrenuste tehlîl sasvim,

takav na mjesto neće da se stavi,

jer onakav nikako nije

kakav Gospodar naš nam objavi.

 

I puteve izmisliste nove,

staze mnoge slobodno ste svili,

kojim Alejhisselam koračao nije,

na kojim stari naši nisu bili.

 

Zar Allahovom Poslaniku

pjesmama ružnim da se dvori,

koje galame, svakome trešte

od kojih se noću baš sve ori?!

 

U mladosti ste takvi,

revolt sâm od sebe se tvori,

a i kada sazrijete poslije

Vatra će samo još više da gori.

 

A i neznanje,

drugo rađa, sve u nîzu,

od Svijeta drugog sve ste dalji,

a dunjaluku bliski jer je blizu.

 

Izučavaj Šerijat, po njemu radi,

nagrada nije nikako mala,

ko tarîkat bez njeg’ hoće

taj je stvarno prava budala.

 

Na neznalicama nikako nije,

visoke stvari da dokuče,

međ’ nama neka šute

Šerijatu oni nek’ nas ne uče.

 

Zar ne znaju oni za tarîkat,

da je izraz, bît sušta,

djela koje se nepokolebljivo čini,

a koje naš dragi Šerijat dopušta?!

 

Zakolji pohlepne duše,

mesarskim nožem presijeci nit.

Odstraga, skroz smjelo

dok na prevaru prestane i mislit’.

 

Zahid na dunjaluku budi,

napusti njegovih pohotâ svijet,

i sve one koji misle

da od njega nema veći himmet.

 

Priđi gladi, i tišini,

nek’ te vode uzlet i razmišljanje,

u hadret Rahmâna slobodno uđi,

bezbrižno probaj i to stanje.

 

Zikr čini u vatri čežnje,

koja sve misli u jedno stopi,

u moru suzâ očiju tvojih,

bez dvoumljenja sav se utopi.

 

Trud i silan napor,

velik himmet svoje će da kaže,

a ljenost i mlitavost ovdje

baš ništa ti ne pomaže.

 

Znanje i milost jasna,

slijeđenje znalca na Ovome svijetu,

šejtanu, dunjaluku i duši

nanijet će pravu štetu.

 

Pa ko se ne druži sa šejhom,

iskrenim, pravim, talkîn što čini,

šejtan će mu vodič biti

na njega baciti svoje čîni.

 

Zato iskren budi, uputio te Allah!

iskrenošću se oslobodi svakoga zla,

to je pravi tarîkat, naš put mirisni,

neka vrsta čudnog ludila.