Muharremska predavanja '04. - deveti dan

Kategorija

 Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Elhamdulillâh, elhamdulillâh, elhamdulillâhi Rabbil ‘âlemîn!

Allâhumme salli ‘alâ Muhammedin ve ‘alâ Âli Muhammed!

 

Evo bas u devetome danu svetoga mjeseca muharrema. Na današnji i sutrašnji dan odigrala se velika bitka naKerbeli u današnjemu Iraku. Tu bitku predvodiše očnji vid, “dio džigerice” hazreti Mustafe, alejhisselam, brat velikoga , alejhisselam, brat velikoga Hasana el-Mudžtebâ, sin veličanstvenoga hazreti Alije i sretne Fatime ez-Zehre, hazreti Husejin, prvak džennetskih mladićâ zajedno sa svojim bratom hazreti Hasanom, kutb (duhovni prvak) svoga vremena, prvi javni kutb., kutb (duhovni prvak) svoga vremena, prvi javni kutb.

Nije se mogao složiti s nepravdom koju širiše Jezid, nije se slagao sa zloupotrebom Šerijata.

 

S druge strane, ni Jezid nije htjeo propustiti ovu priliku za uklanjanje hazreti Šehida s Kerbele. Stoga je grupicu malobrojnu ali koju sačinjavaše samo odabrani, članovi Ehl Bejta, porodice Muhammeda, alejhisselam, njih oko stotinjak, opkolila vojska bezobraznoga i nemilosrdnoga Ubejdullaha ibn Zijâda, guvernera Iraka, porodice , alejhisselam, njih oko stotinjak, opkolila vojska bezobraznoga i nemilosrdnoga , guvernera , koja brojaše oko četiri hiljade do zuba naoružanih vojnikâ.

 

 

Devetoga dana (tâsû‘â’) mjeseca svetoga mjeseca muharrema, u kojemu je Allah uzvišeni zabranio ratovanje, običaj koji poštivaši čak i predislamski Arapi neznabošci, bitka je otpočela. Bijaše to 61. godina po Hidžri, ni pedeset godinâ nakon smrti posljednjega Božijega poslanika mUhammeda, alejhisselam., alejhisselam.

Sutradan, desetoga dana (‘âšûrâ’) mjeseca muharrema bitka je završena, zvjerski je ubijen hazreti Husejin i skoro svi članovi Ehl Bejta. Prije otpočinjanja bitke nijednome članu Ehl Bejta nije dopušteno doći do obaleEufrata. Zato se ti članovi Ehl Bejta nazivaju “žedni šehîdi”.

Nakon toga, vladajuća dinastija Umejevića trudila se ne govoriti o ovome užasu. U ovome su prilično uspjeli budući da i dan danas niko, izuzev nekih derviških redovâ i šiija, o ovoj bitki ništa ne zna, o njoj skoro niko ništa ne govori.

 

 

Godinama nakon toga, naređivano je hatîbima (hodžama koji govore na minberi, propovjedaonici, petkom) da prije silazka s mimbere, prije početka namaza, proklinju hazreti Aliju. To je trajalo sve do dolaska nove dinastije, porodice Abbâsija. Tada je imâmima naređeno da svake džume prilikom silaska sa stepenica prije početka namaza uće kur’anski ajet:

 

 

Innellâhe je’muru bil ‘adli vel ihsâni ve ‘îtâ’i zil kurbâ ve jenhâ ‘anil fahšâ’i vel munkeri vel bagji. Je‘izukum le‘allekum tezekkerûn.

 

Uistinu Allah naređuje pravdu i dobročinstvo i poslušnost bližnjima a zabranjuje razvrat, i nevaljalštinu, i zlo. Prihvatite pouku kako biste se opomenuli.

 

 

Premda je i dinastija Abbâsija nezakonito i nepravedno hilafet prisvojila i učinila ga stvari samo krvnoga nasljedstva može se reći da je njihova vladavina značila svojevrsan napredak u odnosu na diastiju Umejevića. Ipak, kao sigurno najpobožniji ljudi, Ehl Bejt je i dalje proganjan, nekada više nekada manje. Jedina grupa muslimana koja je Ehl Bejt postavila na pravo mjesto, na prvo, jesu derviški redovi i šiitska škola islamskoga mišljenja.je i dalje proganjan, nekada više nekada manje. Jedina grupa muslimana koja je postavila na pravo mjesto, na prvo, jesu derviški redovi i šiitska škola islamskoga mišljenja.

Zbog toga, 1502. godine dinastija Safavida postaje prva šiitska dinastija na vlasti u Iranu. Budući da ih je cijelu povijest proganjala i ignorirala sunnijska većina, nakon dolaska na vlast, nakon dobivanja države, šiije su u prvi plan postavile porodicu, nasljednike, hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam. Od tada se redovno počeo obilježavati i zli događaj koji se desio u mjesecu muharremu.

 

Obilježavanje godišnjice užasa na Kerbeli obilježeno je žâlom za hazreti Husejinom i Ehl Bejtom i – tazija. Derviški red kaderija ovaj žâl obilježava kao mâtem..

Za vrijeme dinastije Pahlavi zabranjeno je obilježavanje tazije a narod nikada a narod nikada nije od toga odustao čak i uz kazne.

 

Pored toga, desti dan mjeseca muharrema, Dan Ašűre ima još jedno veliko značenje. Mnogo blagoslovljenih stvari desilo se na desti dan mjeseca muharrema – Dan Ašûre.

U hadisu, govoru Muhammeda, alejhisselam, koji prenosi hazreti Ibn Abbâs, kaže se:

 

 

“Ko isposti Dan Ašűre (deseti dan) mjeseca muharrema dat će mu se nagrada kakvu ima deset hiljada melekâ. Ko isposti Dan Ašûre (deseti dan)(deseti dan) mjeseca muharrema dat će mu se nagrada kakvu ima deset hiljada šehida i deset hiljada hadžija i osobâ koje su obavili umru. Ko na Dan Ašûre pomiluje po glavi jetima(siroče) Allah uzvišeni će ga uzdići po jedan stupanj za svaku dlaku na glavi jetima. Ko dadne iftar postaču na Dan Ašûre kao da je dao iftar svom ummetu (zajednici) Muhammeda, alejhisselam.”

 

 

Rekoše (ashabi, prijatelji Muhammeda, alejhisselam):

 

 

 

“Allahov Poslaniče, zar je Allah uzvišeni odlikovao Dan Ašûre nad ostalim danima?”

 

 

Muhammed, alejhisselam, reče:

 

 

 

 

“Da, Allah stvorio je nebesa na Dan Ašűre. Stvorio je planine na Dan Ašűre. Stvorio je mora na Dan Ašűre. Stvorio je Pero (Kalem) na Dan Ašűre. Stvorio je Ploču pomno čuvanu (Levh Mahfûz) na Dan Ašûre. Stvorio je Adema na Dan Ašûre. Istjerao ga je iz Dženneta (Raja) na Dan Ašûre. Rođen je Ibrahim, alejhisselam, na Dan Ašûre. Spasen je od vatre na Dan Ašûre. Na Dan Ašûre otkupljeno mu je klanje sina. Potpoljen je faraon na Dan Ašûre. Belaji (nevolje) podignuti su sa Ejûba, alejhisselam, na Dan Ašûre. Allah je primio pokajanje Ademovo na Dan Ašûre. Davudu oprošten je grijeh na Dan Ašûre. Rođen je Isa, alejhisselam, na Dan Ašûre. Kijametski dan (Sudnji dan) desit če se na Dan Ašûre.”

 

Mjesec muharrem lijepo je postiti. Od hazreti Ibn Abbâsa prenosi se da je Muhammed, alejhisselam, rekao:

 

 

“Ko isposti jedan dan mjeseca muharrema za svaki dan piše mu se kao da je postio tridest dana.”

 

 

Pored toga, za deseti dan, Dan Ašûre, vezan je i poseban namaz čiji opis nalazimo u knjizi hazreti pîra Abdul Kâdira Gejlânîja. Tu pronalazimo duži hadis koji prenosi Ibn Abbâs a u kojemu Muhammed a u kojemu , alejhisselam, kaže:

 

 

“Ko klanja četiri rekata na Dan Ašûre, na svakome rekatu uči suru Fâtiha (Elham) i pedeset puta suru Ihlâs (Kul Huvellâhu Ehad), Allah uzvišeni će mu oprostiti grijehe iz prijašnjih pedeset i budućih pedeset godinâ, i sagradit će mu u skupini najvećih minber od svjetla.”

 

 

U drugoj predaji se za ovaj namaz kaže:

Ko klanja na Dan Ašûre četiri rekata, selameći na dva (dakle dva puta po dva rekata), učeći na svakome rekatu suru Fâtiha (Elham) i suru Zilzâl (izâ zulziletil erdi zilzâlehâ) jednom, suru Kâfirûn (Kul jâ ejjuhel kâfirûn) jednom i suru Ihlâs (Kul Huvellâhu Ehad) jednom, a potom, kada završi namaz, donese sedamdeset salavatâ na Muhammeda, alejhisselam...”

 

 

Ne treba ni podsjećati da je uvjet za ispunjenje nagrade obećane za obavljanje ovoga namaza redovno obavljanje svih propisa.

Da nam Jedini u svemu olakša i podari nam šefat (zagovor) hazreti Muhammeda, alejhisselam, blizinu hazretiEhli Bejta, alejhimusselam, i društvo hazreti Husejina, alejhisselam. Amin!