Šerijatsko pravo i primjena u suvremenim društvima

Fikh koji se odnosi na manjine mora se više nego druge grane fikha bazirati na sljedeće osnovne postavke mada su ove postavke nužne za cijeli fikh.

1 - Nema fikha bez savremenog pravilnog idžtihada

Prva od pretpostavki je: da fikh za koji se zalažemo za muslimanske manjine - kako bi ostvario namjere i ciljeve zbog kojih nastaje je da bude rezultat vjerodostojnog idžtihada od stručnih ljudi i za ovo vrijeme.

 Kada sam objavio prvo izdanje knjige "Nemuslimani u muslimanskom društvu"  u kojoj sam tretirao - u svjetlu tekstova i nakana Šerijata - pitanje vjerskih neislamskih manjina koje žive u islamskom svijetu a predstavljaju autohtono stanovništvo koje su neki strani elementi počeli koristiti u cilju postavljanja prepreka pred pozivima za iznalaženje islamskog rješenja za muslimanske zemlje, uspostavu Šerijata i obnovu sveukupnog islamskog života tvrdeći da te manjine predstavljaju prepreku pred pozivima pobožnih muslimana za realizaciju islama i vraćanje islama na vodeće mjesto u društvu i živ

Uvod

Allah je stvorio ljude da Ga spoznaju kroz posmatranje samih sebe i kroz posmatranje ogromnog kosmosa na čijoj zemlji i pod čijim nebom žive. Zapravo, Allah je stvorio ovaj svijet, i primitivni i viši, da bi Ga ljudi spoznali kroz Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva, kako na to upućuje Uzvišeni Allah u Svojoj poslednjoj Svetoj Knjizi kada kaže:

3. O mogućnosti izmjene neke fetve

Kur’an i Sunnet su dva osnovna izvora šerijatskog prava koji sadrže islamsku poruku, bilo da je riječ o vjerovanju u Allaha i odnosu prema  svijetu, bilo da je riječ o uređenju međuljudskih odnosa, sa stanovišta etike ili prava, koji u šerijatskom pravu nisu zasebno tretirani u smislu zasebne cjeline.

1. Pojam i definicija

1. Uvod

Kako čovjek sazrijeva mnoge stvari koje ga prije nisu interesirale lagahno ulaze u domen njegova zanimanja. Kada nastupi vrijeme koje od njega zahtijeva da se izjasni o nečemu o čemu do tada nije razmišljao, ili barem nije mnogo razmišljao, ima dva izlaza: potražiti odgovore ili u knjigama ili kod učenih ljudi (alimâ), ili se osvrnuti na tradiciju koja, dakle, već postoji.

 Ljudska spoznaja vezana je većinom za vanjštinu. Ljudi mogu znati ono što vide, što čuju, što ostalim osjetilima dokuče i što na temelju toga daljim svojim razmišljanjem izvedu. Prema tome vidljive stvari igraju u ljudskom životu vrlo važnu ulogu, skoro najvažniju. Stoga je ljudstvo od vajkada stvorilo sebi pravilo, da za nevidljive stvari, apstraktne pojmove, postavi neke znakove, preko kojih će svojim osjetilima moći doći do spoznaje tih nevidljivih i apstraktnih pojmova.

1. Pojam “eutanazija”

Riječ ''eutanazija'' je grčkog osnova. Nastala je od riječice ''eu'' što znači ''dobro, pravedno'' i riječi ''thánatos'' što znači ''smrt''. Prema riječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića terminološko značenje eutanazije bilo bi sljedeće:

1)    lahka smrt,

2)     olakšanja smrtne muke; ublažavanje bolova umirućem s pomoću narkotika i sl.,

3)     usmrćenje neizlječivo bolesnih.

1. Hadis