Kur'an Časni
127
Oni traže od tebe propise o ženama. Reci: "Allah će vam objasniti propise o njima – nešto vam je već kazano u Knjizi o ženama sirotama, kojima uskraćujete ono što im je propisano a ne želite se njima oženiti, i o nejakoj djeci, i o tome da sa siročadi trebate pravedno postupati. A Allah, sigurno, zna za dobro koje učinite.
I traže od tebe rješenje o ženama. Reci: "Allah vam daje rješenje za njih i ono šta vam se uči u Knjizi o ženama sirotama, onima kojima ne dajete šta im je propisano, a želite da ih oženite - i nejači od djece, i da stanete spram siročadi s pravdom." A šta učinite od dobrog, pa uistinu, Allah je o tome Znalac.
127
A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: "Da li vas ko vidi?" – i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju.
I kad god se objavi sura, gledaju oni jedni u druge: "Da li vas je vidio iko?" Zatim se okrenu. Okrenuo je Allah srca njihova, zato što su oni narod koji ne razumije.
127
oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni,
Pa su ga porekli, pa uistinu će oni biti privedeni,
128
إِلَّا عِبَادَ اللَّهِ الْمُخْلَصِينَ
127
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova.
128
أَتَبْنُونَ بِكُلِّ رِيعٍ آيَةً تَعْبَثُونَ
127
I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.
A tako ćemo platiti onoga ko pretjera i ne bude vjerovao u ajete Gospodara svog; a sigurno je kazna Ahireta žešća i trajnija.
128
أَفَلَمْ يَهْدِ لَهُمْ كَمْ أَهْلَكْنَا قَبْلَهُمْ مِنَ الْقُرُونِ يَمْشُونَ فِي مَسَاكِنِهِمْ ۗ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِأُولِي النُّهَىٰ
127
I kad je podizao Ibrahim temelje Kuće i Ismail: "Gospodaru naš! Primi od nas. Uistinu! Ti, Ti si Onaj koji čuje, Znalac.
128
رَبَّنَا وَاجْعَلْنَا مُسْلِمَيْنِ لَكَ وَمِنْ ذُرِّيَّتِنَا أُمَّةً مُسْلِمَةً لَكَ وَأَرِنَا مَنَاسِكَنَا وَتُبْ عَلَيْنَا ۖ إِنَّكَ أَنْتَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ
127
I rekoše velikani iz naroda faraonovog: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da prave fesad na Zemlji, a ostaviće tebe i bogove tvoje?" Reče: "Pobit ćemo sinove njihove, a poštedit žene njihove, a uistinu smo mi nad njima pokoritelji."
128
قَالَ مُوسَىٰ لِقَوْمِهِ اسْتَعِينُوا بِاللَّهِ وَاصْبِرُوا ۖ إِنَّ الْأَرْضَ لِلَّهِ يُورِثُهَا مَنْ يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ ۖ وَالْعَاقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ
127
I strpi se! A strpljenje tvoje je samo s (pomoći) Allaha, i ne žalosti se nad njima, i ne budi u brizi zbog onog šta spletkare.
127
Imaće oni kuću selama kod Gospodara svog, a On će biti Zaštitnik njihov zbog onog šta su radili.
127
Da bi odsjekao dio onih koji ne vjeruju ili ih suzbio, pa da se okrenu razočarani.