Kategorija
Autor
1. Riječ "zajednica" (el-Ummet)
I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok. (Kur’an)
Ovaj svijet neće zaći sve dok cijela zemlja ne usklikti: Allah! Allah! (hadis)
Kur’an oslovljava muslimane kao zajednicu središnjeg puta (ummmeten vesetan). Ovu kur’ansku sintagmu prevodilac Kur’ana na naš jezik Besim Korkut prevodi u značenju pravedne zajednice, dok prevodioci Pandža- Čaušević u značenju pravedan narod. Semantičko zaleže riječi ummetun nosi u sebi, zaista, višeznačenjske intencije, koje su ponajbolje sukusirane i izrečene u kur’anskom svjetopogledu. Prof. Teufik Muftić u svome Arapsko- bosanskom rječniku donosi sljedeća značenja riječi ummetun: skupina, mnoštvo, narod, generacija, sljedbenik (vjerovjesnika), obitelj, porodica, familija, pristalice, stvorenja, put, način, vjera, vjeroispovjest, crte (lica), predvodnik, imam, dobar i uzoran čovjek, čovjek s vjerom, vrijeme, rok, majka... Kur’an riječ ummet spominje na preko 50. mjesta, izuzimajući množine, donoseći joj raznolika značenjska određenja:
1) Ummet kao zajednica ljudi u istovjetnoj vjeri. Ummet je svaka skupina koju okuplja jedna vjera, jedno vrijeme, jedno mjesto.
“Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu (ummeten).”(Kur'an, el-Bekare, 213.)
“A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio (ummeten vahideten).” (Hud, 118.)
“I neka među vama (ummetun) bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati- oni će šta žele postići” (Alu 'Imran, 104.)
I životinje i ptice Kur’an časti naslovom ummetun: “Sve životinje koje po zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi (ummetun) su poput vas.” (el-En'am, 138.)
2) Ummet kao čovjek pojedinac koji oličuje vrlinu dobra u sebi. Kur’an svjedoči: “Ibrahim je bio primjer čestitosti (ummeten), pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim.” (En-Nahl, 120.)
3) Ummet kao Din, vjera u najopćenitijem smislu. Kur’an veli: “Oni čak govore: ‘Mi smo zatekli pretke naše kako ispovjedaju vjeru (ummetin) i prateći ih u stopu mi smo na pravom putu.” (ez-Zuhruf, 22.)
4) Ummet kao vrijeme, doba, epoha ili dužina trajanja (hīn ve muddeh). Uzvišeni veli: “ako im kaznu do roka određenog (ummetin ma‘mudetin) odgodimo...” (Hud, 8.)
5) Ummet kao el- Āmme, grupa, skupina ljudi. Kur’an zbori: “Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige (ummetun) koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se.” (Alu 'Imran, 113.)
Zanimljivo je da ova riječ, riječ ummetun, u svojoj semantičkoj osnovici nosi korijen U – M- od čega nastaje riječ ummun, majka. Na taj način hoće nam se kazati kako valja razvijati odnos prema ummetu (zajednici vjernika okupljenih u vjeri u jednog Boga, Allaha, dž.š.) oanko kako se postupa i prema rođenoj majci, a potom, iz ovih riječi ummetun i ummun izvire snažna poruka: samo u krilu Zajednice vjernika osjećamo se sigurnim i bezbrižnim isto onako kako nam taj osjećaj daruje toplo majčinsko krilo.
2. Pojam "središnji" (el-Veset)
Sada ćemo konsultovati nekoliko klasičnih komentara Kur’ana (tefsir) kako bi vjerno podacima muslimanske tefsirske nauke i kolosalnim komentatorima (mufessirūn) Kur’ana pobliže odredili svojstvo koje Kur’an pririče riječi ummetun, a to svojstvo izraženo je rječju veseţan.
Korijenska osnovica riječi veseţan je v- s- ţ, te je interesantno pratiti glagolske forme izvedene iz pomenutog korjena. U prvoj glagolskoj vrsti veseţa- yesiţu- veseţatun, sitaţun nosi značenja: biti plemenitog roda, nalaziti se u sredini, sjedjeti usred. Druga, četvrta i peta forma glagolskih oblika također nose isto značenje trilitera v- s- ţ.
Komentator Kur’ana Taberi (u. 923. god.) u svome tefsiru veli da riječ veseţun u arapskom jeziku znači: odabranost, izabranost (hijār), a potom odmah dodaje kakose za veseţun veli da je ono i pravda, pravednost (el- ‘adl).
To isto kaže i još jedan glasoviti mufessir, Ibn Kesir (u. 1373. god.) u svoe djelu Tefsirul Kur’anil ‘Azim gdje navodi kako se irječ veseţun ovdje koristi u značenju odličnosti, izvrsnosti, odabranosti. Ibn Kesir dalje veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio veseţan međ’ svojim narodom, tj. najplemenitijegroda između njih. Iz te riječi veseţun, kako navodi ovaj naš komentator iz XIV stoljeća, izvodi se sintagma essalatul vusţā koju Kur’an koristi za središnji namaz, a ona je najvrjedniji namaz, riječ je, dakako, o ikindiji namazu. Uzvišeni Allah, dž.š., je izabrao veseţan ovaj ummet time što ga je odlikovao najpotpunijim vjerozakonom, najstamenitijim pravom i najjasnijim putem, zaključuje Ibn Kesir, navodeći još da je Poslanik, s.a.v.s., izrijekom kazao da riječ veseţun znači pravda, pravednost.
I veliki muslimanski enciklopedista Sujuti (u. 1505. god.) i njegov učitelj Mehalli u svome tefsiru nazvanom Tefsirul Dželalejn kažu da riječ veseţun znači odabranost i pravednost (hijāren, ‘adūlen).
Autor djela Tefsiru Nesefi, komentator Nesefi, tumačeći ovu riječ služi se cjelovitim ajetom sure el- bekare u kome se također govori i o promjeni Kible, te veli da je ovaj ummet najizabraniji, najodabraniji od svih drugih ummeta baš kao što je i Kibla ovog ummeta najodabranija među ostalim kiblama drugih ummeta. I Nesefi također potvrđuje da riječ veseţun znači pravednost koja podrazumijeva uravnoteženost između krajnosti kojima se ummet ne približava. I kao što je Kibla ovog ummeta u središnjici između istoka i zapada tako je i ovaj ummet u središnjici između pretjerivanja i ponižavanja. Kršćani su oni koji su pretjerali kada su Mesiha opisali kao božanstvo, dok su židovi ponizili Merjemu optuživši je za blud, kao i Isaa, a.s., da je on čedo zinaluka.
Savremeni komentatori Kur’ana, kao što je npr. Sejjid Kutb (u. 1966. god.), naročito će isticati središnju poziciju muslimanske umme u ma kojem pogledu: poimanju, osjećaju, organiziranju, odnosima... Tako u prijevodu Kur’ana na bosanski jezik prof. dr. Enes Karića početak 143. ajeta sure el- Bekare glasi: “I Mi smo vas učinili zajednicom središnjom...” Središnju poziciju muslimanske umme Kur’an ističe i u slijedećim ajetima: “i oni koji, kada udjeljuu, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (el-Furkan, 67.)
“Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu- da ne bi prjekor zaslužio i bez ičega ostao.” (el-Isra, 29.)
“Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga.”(el-Isra, 110.)
Središnjost Kur’an ističe i u slijedećem ajetu: “.. da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži.” (el-Bekare, 68.)
3. Zaključak
Središnja pozicija ili put sredine kojim hodi muslimanska umma i svaka muslimanska duša ponaosob vazda podrazumijeva savršenu ravnotežu (te‘adul) koja revnuje svim nogući djelatnostima, rječju i djelom ljudskoga duha, ma gdje se on ozbiljivao: u metafizici, kulturi, politici, ekonomiji i znavstvenim disciplinama svih vrsta.
Na taj način čovjek, zemljanin (ādem) pridobija naklonost prirode i svjetova koji ga okružuju. To je jedini put koji čovjeka (u)vodi u savršeno uravnoteženi pulsirajući ritam svih kozmosā.
Zapravo, svi kozmosi odražavaju se blagodareći nepogrješivoj ravnoteži kojom ih je Stvoritelj nadahnuo: “svi oni u svemiru plove” (Jasin, 40.) – svijet prirode koji nas okružuje i kojega golim okom vidimo u prikladnoj je uravnoteženosti. Ne treba ni spominjati današnji ljudski faraonski odnos spram prirode koji je ozbiljn ugrozio život na Zemlji. A onda ni reakcija prirode ne može biti blagodarna ljudskom rodu.
Dakle, ravnotežu u Univerzumu koji nas okružuje, a koji je predan Volji Božijoj (muslim) mogu narušiti ljudi, a također i pripadnici još jedne metafizičke civilizacije koju Kur’an naziva džinnima. Kur’an veli: “Polagaćet Mi račun, o ljudi i džinni (ejjuhes- sekalān)” (er-Rahman, 31.)
Stoga je zadatak muslimanskih znavstvenika današnjice da unesu uravnoteženost u duh nauke i da upozore na pogubne posljedice koje mogu nastati rušenjem sklada i uravnoteženosti imanentne svakom egzistentu na zemlji i ovom našem posljednjem kozmosu.
Idealni primjer središnje zajednice, zajednice uravnoteženosti u ma kojem obziru, nalazimo u medinskoj ummi na čelu sa Poslanikom, a.s., bez obzira da li na nju motrili kao model koji se jedanput zbio u prošlosti ili na model po kojem valja saobraziti svako buduće vrijeme, ili, pak, kao vječitu inspiraciju čijim se duhom napajaju buduće muslimanske umme.