Kategorija
Post se smatra četvrtinom imana, jer je Alejhisselam rekao: “Post je pola strpljivosti”, a osim toga rekao je: “Strpljivost je pola imana”. Uz to post se odlikuje još jednom drugom vrlinom: između svih glavnih vjerskih obreda Uzvišeni Allah je post nazvao Svojim. Božiji Po slanik a.s. kaže, da je Allah rekao: “Svako dobro djelo plaća se po deset puta više do sedam stotina puta, osim posta, jer je on Moj i Ja ću za njega nagraditi.” Uzvišeni Kur'an kaže: “Strpljivima će se nagrada dati bez računa.” Kako je post polovica strpljivosti, to i nagrada za njega je neograničena. Da bi se upoznala velika vrijednost posta, dovoljno je istaknuti riječi Božijeg Poslanika a.s.: “Tako mi Onoga, u čijoj je vlasti moj život, ružni zadah iz usta onoga koji posti, bolji je kod Boga od mirisa miska, jer Bog veli: Ostavio je čovjek, koji posti svoju strast i svoje jelo i piće radi Mene. Post je u ime Mene i Ja cu za njega nagraditi.” Pejgamber je također rekao: “U Džennetu imadu posebna vrata, koja se zovu "Rejjan", kroz njih ulaze samo oni, koji su postili.” Onome, koji posti, obećano je da će izaći pred Boga i to u riječima Pejgamberovim: “Onaj, koji posti, ima dva veselja: jedno veselje, kad se uvečer omrsi i drugo veselje, kad izađe pred Boga.”
Alejhisselam je također rekao: “Sve ima svoja vrata, a vrata ibadeta su post i onaj, koji posti i kad spava, on ibadet čini”: Pripovijeda Ebu Hurejre da je Božiji Poslanik a.s. rekao: “Kada nastupi mjesec ramazan, otvore se džennetska vrata, a zaključju se vrata vatre i sputaju se šjtani, a oglasi jedan vijesnik: Ko traž dobra, dođ ovamo, a ko traž zla, prestani!” Neki komentatori tumačeći kur’anske riječi: “Udobno jedite i pijte zbog onog, što ste činili u prošlim danima”, kažu: To su dani posta, jer su u tim danima oni na ovom svijetu napustili jelo i piće. Božiji Posla nik a.s. istakao je, da se Bog ponosi s dvije stvari: s odricanjem ovosvjetskog uživanja i sjaja i s postom. Pejgamber a.s. je rekao: “Bog se ponosi pred Svojim melekima s mladićem, koji je pobožan i veli: “Mladiću, koji ostavljaš svoju strast radi Mene i koji svoju mladost žrtvuješ Meni, ti si kod Mene kao jedan od Mojih meleka!” Također Pejgamber a.s. kaže: “Bog veli: Pogledajte, meleki Moji, Moga slugu. Ostavlja svoju strast, svoje jelo i piće radi Mene!” Neki komentatori Kur'ana tumačeći ajet: “Niko ne zna, koje im je veselje pripravljeno kao nagrada za ono, što su radili”, kažu: Taj nji hov rad i posao je post, jer je rečeno, da se strpljivima daje plaća bez računa, pa prema tome i onome, ko je postio, dat će mu se plaća obilno, te se ne može ni odre diti ni procijeniti. To i dolikuje, da bude tako, jer post ima tu čast, da je označen kao nešto Božije, iako su svi ibadeti Bogu i Božiji, kao što je Ka’ba označena kao Božija iako je Njegova cijela Zemlja. Ta naročita pri padnost posta Bogu može se objasniti na dva načina: Prvo, post je sustezanje i ostavljanje, a to je samo u sebi tajna, jer nema nekog vanjskog djela, koje bi bilo zapaženo. Sva ostala dobra djela vide se, dok post ne vidi niko osim Boga, jer je post unutarnje, nevidljivo izvršavanje putem same strpljivosti. Drugo, post je suzbijanje Božijeg neprijatelja, jer prokleti šejtan služi se strasti ma, a strasti se pojačavaju jelom i pićem. Božiji Posla nik a.s. je rekao: “Šejtan kola po čovjeku poput krvi, pa mu stijesnite prolaze glađu!” Pa kako se postom suz bija šejtan, zatvaraju mu se prolazi i stiješnjuju putevi, to je on zaslužio da bude pripisan Bogu kao nešto naro čito Njegovo.
Posta ima tri stepena: post širokih masa, post iznim nih ljudi i post iznimno iznimnih ljudi. Post masa je ustezanje od jela, pića i seksualnog nagona kao što je to opisano u fikhu. Post iznimno iznimnih ljudi je post srca i duše od niskih želja i ovosvjetskih misli i odvra ćanje srca i duše od svega, što je osim Boga. U ovoj posljednjoj vrsti posta omrsi se čovjek čim pomisli o ovom svijetu, osim ako je svrha od toga vjera. Ovo je stepen Božijih poslanika, sasvim iskrenih vjernika i Bogu blis kih ljudi.
Što se tiče posta iznimnih fjudi, to je post dobrih muslimana, koji se sastoji od sustezanja svih dijelova tijela i organa od grijeha. To se sastoji od šest stvari:
1. Čuvanje pogleda i suzbijanje njegovo od svega, što je pokuđe no ili što nije preporučeno, kao i od svega, što zabavlja srce od sjećanja na Boga. Božiji Poslanik a.s. rekao je: “Pogled je otrovana strijela od Iblisovih strijela. Ko ga ostavi iz Božijeg straha, Bog će mu dati iman (vjeru), čiju će slast osjetiti u svome srcu.”
2. Čuvanje jezika od brbljanja, laži, ogovaranja, prenošenja riječi, nepristojna govora, svađe i prepiranja i prisiljavanje jezika, da šuti i da se zabavi spominjanjem Boga i učenjem Kur’ana. Sufjan kaže, da ogovaranje stvarno kvari post, a Mudžahid smatra, da post kvare dva ružna svojstva: ogovaranje i laganje. Pejgamber a.s. je rekao: “Post je štit, pa kada jedan između vas posti, nek ne govori nepristojna govora i nek se ne svađa! Ako ga ko napadne ili pogrdi, nek rekne: ‘Ja postim, ja postim!’”
3. Čuvanje sluha od slušanja svega, što nije lijepo, jer sve, što je zabranjeno govoriti, to je zabranjeno i slušati. Zbog toga je Uzvišeni Allah na jedan stepen postavio onoga, ko sluša, šta je zabranjeno i ko jede, šta je za branjeno, pa u Kur’anu kaže: “Oni slušaju laž i jedu ono, što je zabranjeno”. Zašutjeti, kad se neko ogovara, također je zabranjeno, jer Kur’an kaže: “Onda ste i vi kao i oni”, a Božiji Poslanik a.s. rekao je: “Onaj, koji ogovara i onaj, koji sluša, drugovi su u grijehu.”
4. Čuvanje ostalih organa i tjelesnih dijelova od grijeha kao čuva nje ruke i noge od onog, što je ružno, čuvanje stomaka za vrijeme iftara od jela, u kom ima neka sumnja, jer nema smisla odustati za vrijeme posta od dozvoljenih jela, a iftariti se onim, što je zabranjeno. Ovakav bi čovjek sličio onom, ko sruši grad da sagradi kuću, jer dozvoljeno jelo šteti, aka ga se mnogo uzima, a ne ako se uopće uzme. Božiji Poslanik a.s. je rekao: “Koliko ih ima, koji poste, a od posta nemaju ništa osim što gladuju i što su žedni?” Tumačeći ovu izreku Alejhhisselamovu, neki su rekli: to su oni, koji se iftaruju haramom, neki pak, da su to oni, koji ostavljaju dozvoljeno jelo, a mrse se ljudskim mesom, ogovarajući ljude, dok neki kažu, da su to oni, koji ne čuvaju svoje organe od grijeha.
5. Da se ne pretrpava ni dozvoljenim jelom za vrijeme iftara, jer nema Bogu mrže posude od pretrpana stomaka, pa makar i halalom. Kako se može postom postignuti suzbijanje Božijeg neprijatelja, šejtana i slamanje strasti, ako onaj, koji posti kod iftara naknadi, što ga je mašilo preko dana ili možda još i više poveća raznovrsnih jela? Čak se običaj ustanovio da se za Ramazan čuvaju razna jela, tako da se za Ramazan pojede, što se ne pojede za nekoliko mjeseci. Međutim, poznato je da je svrha pasta isprazniti stomak i slomiti strast, da duh bude jači u bogobojaznosti. A kada se s jutra stomak suzbija od jela i tako se drži do večeri, uzbuni se strast za jelom i poveća, pa kad se onda nahrani najugodnijim jelima i pićima, razumije se da onda više uživa i dvostruku sna gu dobiva. Odatle se pojave i one strasti, koje bi možda mirovale da su puštene u svom ranijem običaju. Duša posta je oslabljivanje snaga, koje služe šejtanu kao sred stvo u zlu, a to se može postignuti umanjivanjem uzimanja hrane, a to biva na taj način da uvečer uzima onoliko hrane, koliko je bio uobičajio za vrijeme kada obdan ne posti. Čak u adabe (običaje) posta spada da onaj, koji posti, obdan mnogo ne spava; nek osjeti glad i žeđ i nek okusi slabost, ne bi li mu duh bio bistriji! Nek i svaku noć ustraje u oslabljivanju, ne bi li mu lahko bilo ustati u noći i na molitvu stati i obaviti redovne ibadete! Tada se je nadati da šejtan neće kružiti oko njegova srca da će on imati proziranje i pogled u nebesko carstvo. Lejletul-kadr sastoji se od noći, u kojoj se otkriva nešto nebeskog carstva, a onaj, koji između svog srca i unutrice stavi torbu hrane, bez sumnje da će biti zaklonjen od toga. Ko pak isprazni svoj stomak, ni to mu nije dovoljno da digne zastor, nego mora svoju misao isprazniti od sve ga osim Boga. To je glavna stvar, a početak i uvod tomu je smanjivanje hrane.
6. Da za vrijeme iftara njegovo srce i duša budu između nade i bojazni, jer on ne zna, da li je njegov post primljen ili je odbijen. Tako treba da ima držanje iza svakog ibadeta. Prošao je Hasan Basrija pokraj grupe ljudi, koji su se smijali uz Ramazan, pa im je rekao: “Bog je dao Rama zan kao polje za utrkivanje u dobrim djelima. U toj utrci neki su utekli i spašeni, a neki su izostali i propali. Sve je čudo od onog, koji se smije u ono vrijeme, kad su spa šeni oni, koji su utekli, a kad su propali oni, koji su izo stali. Kad biste vidjeli stvarnost, onaj, koji čini dobro, zabavio bi se svojim dobrom, a onaj, koji čini zlo, sa svo jim zlom.” To jest, veselje onoga, čiji je post primljen, za bavilo bi ga od besposlice, a žalost onoga, koji je odbijen, zatvorila bi mu vrata smijeha. Rekli su Ahnef ibn Kajsu: “Ti si slab starac, a post te još više oslabljava!” On je odgovorio: “Ja taj post pripravljam za dug put. Strpjeti se u pokornosti Bogu lakše je, nego podnositi Njegovu kaznu.”
Eto to su nutarnje i skrivene strane posta. Učenjaci, koji se brinu o budućem svijetu, smatraju samo onaj post valjanim, koji dovodi do svrhe. Svrha posta je, da se čovjek uzdigne na stepen meleka koliko je to mo guće, jer meleki nemaju strasti, a stepen čovjeka je između stepena obične životinje i stepena meleka. Iznad životinje je, jer ima pamet, kojom može suzbija ti strasti, a ispod meleka je, jer ipak njim strasti vla daju i on se mora s njima boriti. Kada se potpuno oda strastima, pada vrlo nisko i postaje obična životinja, a kada suzbije svoje strasti, diže se visoko i udružuje sa Božijim odabranim melekima. Tim se svim približava Bogu.
Kada je ova tajna posta kod razumnih ljudi i ljudi živa srca, kakvu korist onda ima sastaviti i večernje i danje jelo za vrijeme iftara i odati se ostalim strastima preko dana. Kada bi ovakav post imao koristi, šta bi onda značile Pejgamberove riječi: “Mnogi, koji poste od svog posta, nemaju ništa osim gladi i žeđi”. Jedan od učenjaka je rekao: “Mnogi, koji poste (nafile) ustvari mrse, a koji mrse ustvari poste.” Onaj, koji prividno mrsi, a stvarno posti, to je onaj, koji čuva svoje organe i tijelo od harama, a i jede i pije. A onaj, koji prividno posti, a ustvari mrsi, to je onaj, koji gladuje i podnosi žeđ, a pusti svoje dijelove tijela u haram. Božiji Posla nik a.s. je rekao: “Post je emanet, povjerenje, pa nek svaki čuva svoj emanet!” Kada je Pejgamber a.s. proučio kur’anski ajet: “Bog vam naređuje, da predate ono, što vam je na povjerenje dato onome, kome pripada”, stavio je ruku na uho i oko i rekao: “Sluh je emanet (zadužbina) i dat je na povjerenje, vid je emanet i dat je na povjere nje.” Kada te emanete ne bi trebalo čuvati za vrijeme posta, Alejhisselam ne bi ni rekao u gore spomenutom hadisu: “Nek rekne: Ja postim.” To jest, ja sam uzeo u svoj emanet da čuvam svoj jezik, pa ti ne mogu na tvo ju psovku i pogrde odgovarati.
Svaki ibadet ima svoju vanjsku i nutarnju stranu, ima svoju koru (vanjštinu) i svoju jezgru, a jezgra opet ima više stepena. I tebi je prepušteno da se zadovoljiš sa samom vanjštinom, a napustiš jezgru ili da budeš od grupe onih, koji imaju razumijevanja i pameti.