Kategorija
Autor
1. Uvod
Nije nikakva novost reći da se čovjek najviše boji onoga što ne poznaje. Naravno, ovaj strah, kao vrsta odbrambenoga mehanizma, ima svoje opravdanje. No, ograditi se od nečega što ne poznajemo nikako ne smije biti definitivan stav bilo koje individue. Već prvom prilikom svako ima obavezu upoznati ili barem pokušati upoznati ono što ga sučeljava a što do tada nije vidjeo ili o čemu do tada nije razmišljao.
Logično da se ne očekuje od svakoga shvatiti, stručno rečeno, zbilju neke pojave, njenu temeljnu narav ali sigurno svako ima obavezu potruditi se i saznati učinak neke pojave u smislu odnosa koji ta pojava gradi sa drugim fenomenima. Tumačenje zbilje neke pojave odnosi se na osobe koji se tumačenjima pojava bave dočim prepoznavanje učinka i duha neke pojave stoji kao obaveza svake individue.
Ovaj tekst, kojega s Božijom pomoći namjeravamo postupno proširivati, ima za cilj upoznavanje sa šiijskom percepcijom (shvatanjem) islama, i to kako predstavljanje njenoga porijekla tako i tumačenjem njenoga odnosa sa sunijskim doživljajem islama.
Osnovni izvor ovoga rada jeste knjiga šiitskoga učenjaka Abdul Hadi Abdul Hamid Salih-a pod naslovom “Let us understand each other”. Ovaj podatak je veoma bitan budući narav nečega najbolje spoznajemo samopredstavljanjem toga fenomena. Po uzoru na spomenutu knjigu, i mi ćemo tekst formirati u obliku odgovora na postavljena pitanja.
U ovome tekstu razmotrit ćemo četiri pitanja. To su slijedeće teme: porijeklo šiitskoga pokreta; šiijski pokret i neusvajanje principa šure (međusobnoga savjetovanja) kao načina izabira halife (vođe); da li je hazreti Ali poslanik; prave li sljedbenici šiijskoga učenja razliku u pobožnosti između hazreti Alije i hazreti Ebu Bekra.
2. Porijeklo šiitske škole mišljenja
- Sulejman: “Kako i kada je nastao šiizam? Da li je to bilo nakon smrti Poslanika, alejhisselam, i nakon savjetovanja Saqifah Beni Sad kada je izabran nalsljednik Muhammeda, alejhisselam? Bijaše li to posljedica sukoba između hazreti Alije i Muavije? Ili nakon pogubljenja hazreti imama Huseina na Kerbeli? Ili su se šiije pojavile izdvajanjem jednoga djela ashaba od većine?”
- Džafer: “Pogrešno je misliti da su šiije grpa koja se izdvoji od većinske grupe muslimana. Riječ ‘šiija’ obično se upotrebljavala u značenju ‘pomoćnik’ ili ‘pomagač’. Historijski događaji su različiti i različita su i pojedinačna mišljenja o nečemu. Šiizam podrazumijeva školu mišljenja koja se veže za Poslanika, alejhisselam. Također, podrazumijeva i posebno mišljenje o porijeklu vođstva nakon smrti Poslanika, alejhisselam. Da li je moguće da je Muhammed, alejhisselam, ostavio svijet bez jasnih uputa svojim sljedbenicima koje se tiču vođstva zajednice?
Nakon smrti Poslanika, alejhisselam, javile su se dvije vrste mišljenja o tome ko treba biti Poslanikov, alejhisselam, nasljednik. Jedni smatraju da je Poslanik Allahov, alejhisselam, ukazao na halifu Božanskim ukazom. Drugi smatraju da je pitanje halifata pitanje dogovora ljudi (šura).
Različiti pogledi polučili su podjelu u muslimanskoj zajednici. Neki slijediše prvo a neki drugo mišljenje. Niz događaja utjecao je da se većina opredijeli za drugo mišljenje.
Šiijska škola mišljenja uklonjena je iz javnoga prezentiranja unutar zajednice. Ovi ljudi smatraše da je Allahov Poslanik, alejhisselam, odredio još za svog života, nekoliko puta zamjenika. Čak je i rekao ime – Alija. Ljudima je naredio slijeđenje Ehlul Bejta (svoje Časne porodice). S druge strane, većina ljudi je usvojila mišljenje da je izbor halife pitanje dogovora ljudi.”
3. Šiitska škola mišljenja i neusvajanje principa šure kao načina izabira halife
- Sulejman: “Jasno je da imenovanje halife ima izuzetno važan značaj nakon smrti Poslanika, alejhisselam. Znamo da je Poslanik, alejhisselam, uveo sistem međusobnoga dogovora (šure) za izbor halife.”
- Džafer: “Sistem šure je valjan samo u onim slučajevima kada izbor nije eksplicitno određen Kur’anom ili Sunnetom. Kur’an i hadis dokazuju da Poslanik, alejhisselam, nikada nije objasnio princip šure. Također imamo i primjer ashaba (drugova Poslanika, alejhisselam) koji su postupali drugačije nego ostali muslimani, tj. nisu se opredijelili za princip šure.
Štaviše, sistem šure nije ustanovljen kako bi se izabrao halifa. Mnogo kasnije ušao je u upotrebu. Nemamo valjan dokaz u ajetima niti u hadisima koji bi opravdao princip šure kao sredstvo odabira halife. Metod izabira drugoga halife, hazreti Omera, nešto je sasvim drugo u odnosu na šuru. S druge strane, hazreti Omer ibn Hattab uvidjeo je opasnost situacije te je stoga izjavio da je ‘Saqifa’ incident. Kako je naveo et-Taberi, Ebu Bekr izjavio je da je Poslanik, alejhisselam, umro kada se ljudi još uvijek nisu puno udaljli od džahilijeta (neznanja). Bili su to mahom ljudi koji tek prihvatiše islam. ‘Moji prijatelji nagnaše me prihvatiti halifat.’ (Ibn Ebi Hadid, Šerh Nehdžul Belage)”
- Sulejman: “Koji je to, po vašemu mišljenju, način koji preporuči Poslanik, alejhisselam, za izbor halife?”
- Džafer: “Po mišljenji šiija, ne mogu ljudi izabrati halifu niti se to od njih traži. Šijje vjeruju da je Poslanik, alejhisselam, izabrao konkretnu osobu po naredbi Allaha. Onu osobu koja je posjedovala kvalitete i svojstva potrebne da bi mogla obavljati funkciju zamjenika Poslanika islama, alejhisselam. Ta osoba bi trebala voditi ljude i braniti vjeru. Ta osoba bila bi i religijski i svjetovni vođa.”
4. Da li je hazreti Ali poslanik
- Sulejman: “Ko je bila ta ličnost određena za Poslanikovoga, alejhisselam, zamjenika? Da li je ta ličnost bila poslanik kao što je i Muhammed, alejhisselam, bio poslanik?”
- Džafer: “Bože sačuvaj! Nije riječ o poslaničkoj ličnosti. Bila je imam. Posjedovaše sve kvalitete jedne poslaničke ličnosti izuzev poslanstva. Bio je to hazreti Alija ibn Ebi Talib. Bijaše prvi musliman i prvi ratnik islama. Otvorio je oči kada tu prisutan bijaše Muhammed, alejhisselan, i pod njegovim nadzorom rastaše. Poslanik, alejhisselam, nikoga nije hvalio kao što je hvalio hazreti Alija.
U jednome svome govoru, imam Ali opisuje kako je obučavan i podignut od strane poslanika Muhammeda, alejhisselam. Slijedeći pasos je iz djela ‘Nehdžul Belaga’ (Staza rječitosti).
Sigurno da ste upoznati sa mojom bliskosti i posebnom vezanosti za Allahovoga Poslanika, alejhisselam. Kada bijah dječak uzeo me k sebi na staranje. Običavao me je pritisnuti uz svoje grudi i poleči me u krevet pokraj sebe. Mirisao sam njegov miris. Sažvakao bi nešto a onda mene time nahranio. Nikada nije prepoznao laž u mojemu govoru, niti slabost u nekome poslu.
Od kada je počeo pobjeđivati, Allah silni mu podari moćnoga meleka (anđela) s kojim hodiše putem pobjede i stjecanja dobrih osobina, a ja uvijek bijah s njime, poput mlade deve koja slijedi stope svoje majke.
Svaki dan mi simbolično pokazivaše neke od visokih duhovnosti i naređivaše mi, potom, da ih slijedim. Svake godine običavao bi osamljivati se u pećini Hira gdje sam ga samo ja mogao posjećivati. U tim danima posljednja forma islama ne bijaše još objavljena i islam ne postojaše osim u kući Poslanika, alejhisselam, i Hatidže, a ja bijah treći (pored njih dvoje).
Vidjeo sam i gledao bljesak Božanske Objave i Poruke. Kada se Objava spustila na Poslanika, alejhisselam, čuh jadikovanje šejtana. rekoh: ‘Allahov Poslaniče, kakav je ovo jecaj?’ On odgovori: ‘To je Iblis koji je izgubio svaku nadu da će biti obožavan. O Ali, vidiš ono što i ja vidim, čuješ ono što i ja čujem, s tim što ti nisi poslanik, već si zastupnik i bez sumnje si na putu krjeposti.’ ”
- Sulejman: “Želiš li reći da ovo govori o imametu? Da li se imamet završava s hazreti Alijom?”
- Džafer: “Ne, imamet nije ograničen na jednu osobu, samo na hazreti Alija. Ne završava se njegovom pogibijom. Imamet je vjerovanje u neprekidni niz dvanaest imama, kao što je na to ukazao Poslanik, alejhisselam. Svaki od njih je hudžet (dokaz) i nasljednik prethodnoga imama.”
5. Prave li sljedbenici šiijskoga učenja razliku u pobožnosti između hazreti Alije i hazreti Ebu Bekra
- Sulejman: “Mi, sljedbenici Ehl sunneta vel džema‘a, vjerujemo da je nasljednik Muhammeda, alejhisselam, prvi halifa, hazreti Ebu Bekr. Jedna od njegovih vrlina je što pomagaše islam za vrijeme njegovoga širenja, i to i svojim imetkom i svojim životom. Također je bio sudrug Poslanika, alejhisselam, u pećini. Hazreti Alija ne imaše takva svojstva. Ipak, mi ne pravimo razlike između njih dvojice. Obojicu poštivamo.”
- Džafer: “To je jedna od velikih pogrešaka ako razliku između sunija i šiija gledamo kao različitost mišljenja ‘da li je Ebu Bekr bio pravedni halifa ili Ali.’ ”
- Sulejman: “Kako misliš?”
- Džafer: “Bit stvari je da li ljudi mogu odlučiti ko će biti zamjenik Allahova Poslanika, alejhisselam? Ili to treba odlučiti Poslanik, alejhisselam, s Allahovom dozvolom i Kur’an časni? Ehl sunnet vel džema‘a smatra da to trebaju odrediti ljudi (principom šure ili drugom vrstom savjetovanja). Tako bi izabran Ebu Bekr a nakon toga hilafet bijaše predat hazreti Omeru ibn Hattabu. Omer ibn Hattab odredio je komitet od šestero ljudi koji bijahu ovlaštani odrediti halifu između sebe.
O tome počeše raspravljati i kompletna zajednica što rezultiraše ubistvom hazreti Osmana. Nakon toga ljudi izabraše Aliju koji, opet, svoga sina Hasana odredi za nasljednika. Hazreti Hasan abdicirao je (bijaše primoran odreći se prava na halifet) u korist Muavije, koji odredi svoga sina jezida za nasljednika. Ovo se nastavlio za vrijeme vladavine dinastije Emevija te poslije i za vrijeme diastije Abbasija.”
- Sulejman: “A šta je sa šiijama?”
- Džafer: “Šiije vjeruju da je hazreti Poslanik, alejhisselam, pod Božanskim dikatatom, odredio svoje zamjenike, kojih bijaše dvanaest, i koji nasljedovaše jedni druge. Prvi od njih bio je hazreti Alija ibn Ebi Talib, a posljednji hazreti Muhammed ibn Hasan el-Askeri, el-Mehdi, el-Muntezir (Očekivani).
Ipak, tok stvari nakon preseljenja Muhammeda, alejhisselam, na Ahiret nije dozvolio punu primjenu institucije imameta. U svojoj zbilji, kako već naglasišmo, imamet obuhvata kako religijski tako i svjetovni aspekt.”