Kategorija
Rešîd Ahmed Gangohî, rođen je 1829. godine, a umro 1905. godine. Utemeljitelj je poznate škole Deoband, osnovane 1867. godine, zajedno sa Kasimom Nanautovîjem. Godine 1892., Gangohî postao je muftija i nadgledao izdavanje fetvi (pravnih rješenja). Do kraja devetnaestoga stoljeća izdato je tačno 269.215 fetvi, što je i njemu i muftiluku dalo veliki ugled.
Deobandi škola mišljenja u islamu tvrdi da je temeljni razlog stagniranja muslimana prihvaćanje vrijednosti zapadne civilizacije, odnosno zavedenost nemoralom.
Deobandi je grad udaljen oko stotinu i pedeset kilometara od Delhija u Indiji. U početku pored isticanja nužnosti pobožnosti osobe, islamska škola deobandi okupljala je muslimane u borbi protiv britanske okupacije.
Pripadnici deobandi pravca zagriženi su sljedbenici hanefijske pravne škole. Nažalost, uslijed snažnoga upliva tradicije u praksi su nakon smrti prve generacije osnivača prihvatili neke ružne običaje kao što je loš tretman ženâ i negativan stav prema šiijama. Neki vodeći autoriteti talibanskoga režima pohađali su ove medrese.
Tekst koji slijedi odraz je izvornoga učenja Gangohîja, kako ga vide njegovi istinski učenici. Tekst govori o odlikama osobe koja istinski korača duhovnim putom (sejrus-sulûk).
* * *
Nesebičnost i poniznost krase ličnost svakoga istinskog vjernika. Opisujući Svoga roba Allah dragi kaže:
A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!"
(Furkan, 63.)
Istinski vjernik ne teži nekome položaju niti bogatstvu na Ovome svijetu jer vježba svoju nutrinu (unutarnje "ja") da potisne ovozemaljske želje, očekujući nagradu koju treba uskoro dobiti čim napusti ovaj svijet prolaznosti.
Mevlana Rešîd govorio bi:
"Naša svrha nije sticanje slave kroz medrese (škole) već nam je cilj udovoljiti Božijim željama." (Tezkiretur-Rešîd)
Dragi Bog ukazuje nevjerovatno poštovanje i čast Svojim prijateljima na Ovome svijetu. Srca iskrenih sljedbenika Poslanika, alejhisselam, puna su zahvalnosti Allahu na Njegovim neizbrojivim darovima, no njima se ne hvale pred drugima i dobro se čuvaju da ih ne pripišu sebi u zaslugu. Umjesto toga, sve vrijedne darove Ovoga života pripisuju Allahu. Ugođaji i udobnosti jesu Božiji darovi ali ih ljubav prema njima ne odvraća od ljubavi prema Gospodaru, Najmilostivijem.
Sjaj Ovoga svijeta ne uspijeva prevariti njihova srca vezana za dragoga Allaha. Ljubav prema Ovome svijetu ne nalazi put do srdaca koja čeznu za Božanstvenošću. Pobožni ljudi i odgojene evlije (dòbri) zahvalni su ali srca arifâ (istinskih spoznavatelja) ne vole nikoga od stvorenja kao što vole Muhammeda, alejhisselam. Nadahnuti osjećajima vjere i ljubavi, arifi ubjeđuju sebe da su ništa. No, dok se ubjeđuje arif se time ne hvali. Takav je stvarni tragalac za Bogom!
Mevlana Gangohî bi reci:
"Ako osoba prizna da nije postigla ništa (od pohvalnih osobina) nakon velikoga žrtvovanja i trpljenja (na sejris-sulûku, duhovnome putu), postigla je sve."
Osoba koja ima dar iskrenoga zalaganja radi Allahovoga zadovoljstva nastoji umiliti se Allahu kroz svaku moguću stvar. Za takvu osobu, dani su stvoreni radi posta, noći radi ibadeta (robovanja Bogu dragome), jezik radi slavljenja Allaha, ruke radi podizanja prema Allahu, vrijeme radi sjećanja na Allaha a mjesto radi obožavanja Allaha.
Kompletan univerzum sâlika (duhovnoga putnika) okreće se oko nastojanja približavanja Allahu. Na početku, ovaj tragalac smjera iscrpiti se kroz različite oblike pobožnosti, tako, na neki način, postaje previše samouvjeren u sebe. U tom osudnom trenutku u sejris-sulûku učitelj (istinski šejh) novaku daje savjet:
"Ne preuzimaj na sebe prevelik teret koji ne možeš (psihički i fizički) podnijeti." (Me'ârif Gangohî)
Ove zlatne riječi učitelja tabaju stazu novaka, otkrivaju mu odmjeren hod na putu koji vodi zadovoljstvu i ljubavi Božijoj.
Tragalac za Istinom podučava se da se potpuno osloni na Allaha te da se ne osvrće na posjede stvorenjâ.
Mevlana Rešîd, nazavn "Ebû Hanîfa našega doba" veli:
"Ne očekuj išta ni od koga, ni od mene, to je tajna vjere i dunjaluka (Ovoga svijeta)." (Me'ârif Gangohî)
Kur'an potpuno oslanjanje na Allaha opisuje kao kvalitet iskrenoga vjernika:
Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.
(Plijen, 2.)
Stvarni baštinik Kur'ana i hadisa slijedi i učenjake Kur'ana i hadisa. Tragalac za Allahom ljudima mora pristupiti i otkloniti nerazumijevanje koje pojedinci gaje misleći da učenjaci udaljavaju ljude od Kur'ana i hadisa. Kur'an naređuje muslimanima savjetovanje s učenjacima u stvarima vjere:
Pitajte one koji imaju znanje, ako ne znate.
(Pčele, 43.)
Kada osoba ode iskrenim učenjacima oni će ga vratiti na Kur'an i hadis, ali ovaj put njeno razumijevanje ta dva osnovna izvora Šerijata neće biti proizvod njenih željâ već, uslijed savjetovanja s ulemom (učenjacima), razumijevanje će biti odraz poslaničkoga tumačenja Kur'ana jer su učenjaci nasljednici poslanikâ.
Stoga, sâlik poštiva i uvažava ulemu i svaki njegov postupak odražava izvornu poslaničku metodologiju koju je usvojio od učenjakâ.
Napadanje i neuvažavanje uleme muslimana udaljava od dobra i vodi u propast. Zato je mevlana Rešîd Ahmed Gangohî rekao:
"Ljudi koji ne poštivaju vjerske učenjake, lica su im u grobovima okrenuta od Kible. Ko želi dokaz neka se sâm uvjeri." (Me'ârif Gangohî)
Duhovni putnik ne može sebi dozvoliti gubitak dragocjenoga vremena jer vrijeme doživljava kao veliki dar i povjerenje od Allaha. Iskreni tragalac za Bogom ne zna ružno govoriti o drugima a prigovore upućuje uvijek vlastitim mahanama. Rešîd Gangohî je rekao:
"Vrijeme koje neko provede govoreći ružno o drugima kada bi bilo provedeno u činjenju zikra, zamisli samo kolika bi to bila korist."
Sâlik je dosljedan i marljiv. Shvata da je dosljednost (istikâmet) vrednija od kerâmeta (naročitih moći koje pojedinci imaju). Zbog toga kaže mevlana Rešîd:
"Budi dosljedan u svemu za šta ti je dragi Allah podario sposobnost i nikada ne gubi nadu, makar i ne osjećao da ti je zikr ušao u srce. Činjenica da ti je jezik zauzet veličanjem Allaha puno znači. Ako je jezik spasen od Vatre uslijed činjenja zikra, i srce će biti spaseno."
Nadmenost i lažni ponos ne mogu obitavati u srcu arifa. Iskreni znalac zna da sva veličina i moć pripadaju samo dragome Bogu te da ljudi nemaju prâvo busati se u prsa. Mevlana Rešîd kaže:
"Ko ima nadmenosti u srcu, makar se i smatrao pobožnim, makar ga ljudi uvažavali i makar pokazivao kerâmete i otkrovenja (kešf), shvati da on ustvari ne zna ništa."
Želi li osoba izmjeriti svoju bliskost dragome Bogu, treba upotrijebiti slijedeću formulu hazreti Gangohîja:
"Čovjekova blizina Allahu odgovara njegovoj udaljenosti od svoga 'ja'." (Te'lîfâtur-rešîdijja)
Što se osoba više udalji od svojih prohtijeva postaje bliža Allahu dragome.
Pred smrt, mevlana Rešîd Ahmed Gangohî dao je dar kompletnome ummetu, izgovorivši savjete koje nazvaše "Kelimetul-vesî'a":
* Ovi savjeti su uobičajeni zato ih svako treba pročitati, primijeniti i prenijeti drugome
* Ozbiljno preporučujem svojoj djeci i supruzi te svim prijateljima da se moraju ponašati u skladu sa Šerijatom, razumijevajući bitnost slijeđenja Sunneta, i učestvovati u stvarima Ovoga života bivši pri tom svjesni njihovoga zla
* požuda da se stalno dobro jede i nosi skupa odjeća uveliko odlučuje kakvi će biti i vjera (dîn) i Ovaj život (dunjaluk), stoga je treba obavezno izbjegavati
* raditi više od onoga koliko je potrebno osobu čini bezvoljnom, nezahvalnom, i taj nedostatak odrazit će se na dîn i dunjaluk
* loše vladanje i bezosjećajnost uzrokuju veliko nezadovoljstvo Allaha; ko se loše ponaša bit će osramoćen na Ovome svijetu i višestruko obrukan na ahiretu (Drugome svijetu); blagost je obaveza
* zla djela, makar bila i malehna, zlo su; poslušnost, makar i u maloj količini, dobar je prijatelj
* svi običaji i rituali (suprotni vjeri) moraju se izbjeći, jer se bidat uvukao u njih
* zalagati se u nekome anti-islamskom djelu, bidatu ili raditi više nego što možeš podnijeti a sve zbog pritiska porodice i prijatelja i njihove kritike, protivno je razumu (akl); rezultat toga je loš za dîn i za dunjaluk
* u primjeni Šerijata kod nekih ljudi primjećuju se neka neodobravanja i ekstravagancija (pretjerivanja, neobičnosti); pretjerivanja i neobičnosti nazvani su šejtanovim bratom
* kada umrem, podarite mi nešto od vaših dobrih djelâ (učenja i dovâ Allahu), koliko možete; ne činite ništa što ne možete podnijeti ili što nije u skladu sa Sunnetom Poslanika, alejhisselam
* trebate živjeti jedni s drugima, u jedinstvu