Kategorija
1. Putevi ljubavi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim!
U ime Boga, Milostivog i Samilosnog!
"Bog nije stvorio nikakvu bolest bez stvaranja i lijeka za nju, osim starosti”
Sufijski odnos prema zdravlju kao i lijek zasnovan je na ideji ravnoteže.
U sufizmu, to je mistični put islama, dobrobit je stanje integracije i ravnoteže različitih komponenti ljudskog bića: tijela, uma, duše (na arapskom nafs) i duha (ruh). Samo kada su ove komponente uravnotežene i harmonizirane moguća je transformacija u potpuno ljudsko biće sposobno da shvati sopstvene potencijale.
Prije nego što pojedinac može u potpunosti razviti svoj duh, neophodno je harmonizirati niže komponente, počevši od psiho-duhovnog nivoa. Ukoliko je tijelo bolesno, to utiče na psihu, emocije, čak i dušu. Ukoliko je neko emocionalno uznemiren ili neuravnotežen, ovo utiče na tijelo isto kao i na duh.
Prvi korak je promatranje i eventualno kontroliranje sopstvenih unutrašnjih stanja, a posebno negativnih, iako bi trebalo primjetiti da njih nije moguće u potpunosti eliminirati. Svaka negativnost može se okrenuti u pozitivnu stvar i ovo je poduhvat kojim se ponovno stvara, reformira i transformira osobenost i čineći to, pristupa se svom unutrašnjem biću, čistoj esenciji kojom smo svi obdareni prilikom rođenja. Važno je shvatiti da u islamu ne postoji vjerovanje u prvobitni grijeh, niti postoji devaluacija ljudskog tijela, fizičkog i seksualnog, pošto su svi oni divne slike (znakovi) božanskog, i dio su stvaranja.
Biti prijemljiv prema Izvoru Božanskog svjetla i Života (na arapskom Allah, u engleskom Bog) znači otvaranje sebe ka prilivu božanskih energija, Božijoj milosti (baraka) koja ima osobinu izlječenja. Prva manifestacija ovog ljekovitog uticaja je unutrašnji mir ili spokojstvo kao i mogućnost prihvatanja sopstvenog stanja, bez obzira koliko loše ono bilo, i u isto vrijeme biti zahvalan na dobru u našem životu. Fokusiranje na dobro prije nego na loše, i prihvaćanje patnje često oslobađa unutrašnje moći izlječenja.
Sufijije znaju da je izuzetno rijetko da ljudsko biće bude u stanju izliječiti svoju sopstvenu dušu, i da nađe transformaciju bez stručne pomoći. Duševni doktor je učitelj, šejh, onaj koji zna prirodu i zamke ljudske duše i u mogućnosti je da dijagnosticira i predloži pravi lijek za svaku pojedinu dušu koja mu je/joj povjerena (postoje i žene-šejhovi).
Zadatak sufija nije da razumiju kompletno ljudsko ponašanje: potrebno nam je da znamo samo kako primiti “korisno” znanje, to jest, ono koje nam može pomoći da razumijemo sebe, naše ličnosti i ograničenja. Ali je od velike važnosti i mogućnost prepoznavanje božanske iskre koja postoji u svakom stvorenju kao i da se podesi prema njoj.
Bolest i patnja u sufizmu se smatraju kao jedni od oblika po kojima ljudi mogu postati svjesni i čak i doći do saznanja o Bogu. Ovim se ne misli da ne treba pokušati ispraviti bolno stanje, ali musliman-sufija uvijek je svjestan da sve ima svrhu i da se Božija volja ne može promijeniti. Ali, u isto vrijeme, dozvoljeno je pitati za pomoć i naša je dužnost pomoći, voljeti i brinuti se za sva stvorenja, uključujući i nas same.
“Filozofija” sufizma se može izraziti riječima velikog evlîje (Božijega prijatelja) i pjesnika:
Voli sve i ne mrzi nikoga.
Sam razgovor o miru te neće spriječiti.
Sam razgovor o Bogu i religiji te neće odvesti daleko.
Iznesi sve latentne moći svog bića
I otkrij punu raskoš svog besmrtnog sebe.
Budi prepun mira i radosti
I posij ih bilo šta da si...
Ovo je tvoja misija, služiti ljudima...
(Iz posljednjega predavanja sufije-evlîje Khwaja Mu’inuddina Chistia)
2. Transformacija i služenje
Postoji onoliko načina dopiranja do stvarnosti koliko je i individua, ali svi istiniti putevi uključuju transformaciju prirode ega i služenja stvaranju. Osnova moralnosti i služenja drugima je nesebična ljubav i ovo dolazi kao rezultat samorada, procesa otkrivanja našeg dubljeg "ja", mnogo dubljeg od površinske osobnosti.
Sufije su postali svjesni različitih nivoa osobnosti, oni prepoznaju do sedam različitih aspekata duše (nafs), i znaju kako da ih uravnoteže. Svima nama dominiraju različite duše u različito vrijeme, ali cilj sufija je održavanje duhovne ravnoteže.
Ove duše su:
Mineralna duša. Naša duboka mineralna struktura, spojena sa skeletom, uključuje naš osnovni smisao povezanosti, na atomskim i subatomskim nivoima, sa univerzumom. Ipak, njegova odlika je da kao i kristal, bude krut.
Vegetativna duša. Locirana je u jetri i odnosi se na digestivni sistem. Na ovom nivou počinje prenos energije i transmutacije. Hranjenje i rast je jedna od njenih funkcija. Kako bi imali zdravu vegetativnu dušu, potrebna nam je zdrava prehrana (na fizičkim, emotivnim, intelektualnim i duhovnim nivoima).
Animalna duša. Ona uključuje naša osnovna emotivna stanja, strasti i strahove. Nalazi se u srcu i cirkulatornom sistemu. Strasti i strahovi su funkcionalni, mogu biti korisni i daju nam vitalnost i snagu, ali ne smiju dominirati našim životima, jer u protivnom iskrivljuju našu percepciju i ponašanje. Emotivna neuravnoteženost u učeniku dervišu je prva oblast za koju se pobrine sufi učitelj odgovarajućim vježbama i ispravljanjima.
Osobna duša. Koja se nalazi u mozgu i nervnom sistemu. Dozvoljava nam da elaboriramo unaprijed smišljene odgovore na okolinu, razvijajući složene modele razmišljanja i planiranja. Ovaj centar je također povezan sa egom i osjećajem za osobni identitet ili osobenost.
Ljudska duša. Nalazi se u unutrašnjem ili duhovnom srcu, ona je fokus duhovnih vrijednosti kao što su suosjećanje i kreativnost. To je inteligencija srca.
Tajna duša. Ona koja se sjeća našeg božanskog porijekla i prema tome je sjedište unutrašnje savjesti. Također se nalazi u unutrašnjem srcu.
Iza ovoga, postoji tajna svih tajni, duša duše, totalno transcendentalna (iza pojma prostor-vrijeme).
Svaka od duša (osim posljednje dvije) imaju pozitivne kao i negativne karakteristike, negativne se pojavljuju kao rezultat neravnoteže.
Posljednje tri duše (ljudska i tajna duša) mogu biti ozbiljno oštećene, čak i uspavane i umrtvljene zloupotrebom supstanci kao što su droge i alkohol. Zbog ovih razloga one su zabranjene u islamu.
3. Zapadna psihologija i 7 duša
Bihevijoralna psihologija se dotiče samo prve 3 od ovih duša (većinom vegetativnih i životinjskih aspekata), moderna kognitivna psihologija se odnosi na osobnu dušu, humanistička psihologija uključuje i petu (ljudsku dušu) i transpersonalna psihologija također i zadnja dva nivoa.
4. Dijagnoza
Dijagnoza unutrašnjih stanja vrši se od strane uvježbanih učitelja (šejhova) većinom kroz interpretaciju snova. Ipak, metoda tumačenja je potpuno drugačija od one koja se koristi na Zapadu. Ona nije zasnovana na nauci koja može biti naučena s vana, tumačenja se direktno otkrivaju ili dolaze kao inspiracija šejhu dok je on/ona u skladu sa božanskim vođstvom. Ovo se dešava kroz lanac duhovnog uticaja koji prilikom inicijacije ujedinjuje derviša sa osnivačima Puta koji on/ona slijedi i na kraju, sa poslanikom Muhamedom, alejhisselam.
5. Lijekovi protiv neravnoteže
Jedna od praksi koja se koristi za ispravljanje neravnoteže je post. Druge prakse su svojstvene sufijskom putu i mogu jedino biti izvršavane u okviru islama (podvrgavanje Božanskom redu). Među ovim drugim, osnovni lijek za derviša (učenika-sufije) je prakticiranje zikra (podsjećanje na Boga, podsjećanje na našu duhovnu prirodu), što je refinirana vrsta obožavanja osnovana na unutrašnjoj usklađenosti pojedinca sa božanskim prisustvom prizvanim kroz vibracije.