Neke značenjske dimenzije pojma "vođstvo"

Kategorija

Autor

 

. Uvod

Religiozni profil vođe zanavijek je podređen vrhovnom Autoritetu koji “ograničava” djelokrug njegove moći i utjecaja. Filozofski profil vođe je, manje- više, sinonim za dominaciju intelekta kao takvog, dok se, recimo, u domenu političke teorije moć vođe valja mjeriti njegovim časovitim i trenutnim sposobnostima da odlučuje i djeluje.Vođa, dakle, u svim pomenutim kategorijskim obrascima predstavlja poostvarenje općeprihvaćenog mišljenja o ljudskoj moći. Pojam vođstva istovremeno je i jasan i zamršen i precizan i multiinterpretativan.Vođe su pojedinci posebno nadreni ljudi kojima se iskazuje povjerenje. No, vođe su katkad i manipulatori koji se ponašaju poput vještih mađioničara. Ne treba posebno naprezati memoriju da se prisjetimo vođa frenetično nošenih bodrenjem gomile sunarodnjaka kojima je, zacijelo, “slijepo slijeđenje vođe” nanijeo neizječive biološke i povijesne kataklizme. Još apsurdnije i zagonetnije su pojave osporavanja autoriteta vođe od onih pojedinaca ili, pak, čitavih naroda kojima su se povijesno rijetko ukazivale prilike da iz vlastitih redova kandidiraju i izaberu vođu koji će ih predstavljati. Paradoksi kulta ličnosti i osporavanja dokazanih i provjerenih su, zapravo, dvije najznačajnije ekstremne situacije kroz kojih masa doživljava i slijedi vođu.

2. Postoji li idealan tip vođe?

U savremenim demokratskim zemljama vođa jeste autorite koji se može ali i ne mora javno hvaliti i slaviti, ali ga se zasigurno bez provjerenih i validnih informacije ne može i ne smije javno ismijavati, napadati, vrijeđati ili na bilo koji način uznemiravati. Privatni život vođe u demokratskim zemljama je zaštićen, a poslovi transparentni.

U zemljama anarhije, tiranije, i bezzakonja poslovni život vođe je nedodirljiv i zatvoren. Istovremeno lik vođe je svevidljiv i u Orwelovskom smislu sveprisutan.

Da li postoj idealan tip vođe? Kakav je to idealan tip vođe? Pitanja ovakvog i sličnog značenja nisu i ne smiju biti proizvod dokonog časkanja i retoričkog dodvoravanja. Alarmantna upozorenja o ovovremenoj Nuhovoj lađi svakodnebno odjekuju i sa Istoka i sa Zapada. Vođa po uzoru filozofskog diskursa naredio je i dopustio da se načini atomska bomba. Vođa po uzoru političkog diskursa naredio je da se takva bomba upotrijebi. Vođa po uzoru znavstvenog diskursa iznevjerio je milione oboljelih od okrutne i nemilosrdne side. Da li su te vođe bile i ostale na visini povjerenog zadatka? Da li je napokon čovječanstvo zadovoljno sa vođama koji otvaraju koncentracione logore, koji dozvoljavaju upotrebu biohemijskih oružja, koji mirno posmatraju genocide, egzoduse...?

Profil vođe koji nam u vječiti polog ostavlja religijska duhovnost baca svjetlost na sjenu izražene zabrinutosti. Riječi poslanika islama, Muhammeda, a.s.,: “Koga Bog vodi taj ne griješi, ko griješi njega niko ne vodi”, oivičavaju pojmovna polja izrečene analize. Kamo nas zbilja mogu odvesti vođe, koji ne žele i neće da ih Bog vodi? Ko to, uostalom, poznaje puteve tajnovite sudbine bez Boga? Ako i postoje programi koje takve vođe nude, onda su to samo besciljne ilustracije nacrtane rukom kvaziumjetnika. Takve i slične ilustracije u sverazarajućem sekularizmu, dojučerašnjem ateizmu, skoro su bile najjače oružije u rukama istinskih vođa: Nadu i vjeru u bolje sutra. Slijediti vođu koji i sam ne zna kamo i zašto ide je samozavođenje, za oje na koncu ne treba kriviti samo vođu. Slijediti vođu bez konkretnih, egzistencijalnih odgovora je također riskantno i besmisleno. Slijediti vođu bez moralnih skrupula i obzora je preopasno. Slijediti vođu koji nema elementarne religijske, filozofske i političke učenosti i učtivosti samoje po sebi smiješno i bespredmetno.Istinski vođa je dakle neprestano u svojevrsnoj svetoj misiji koja barem epistemiološki izmiče svim analizama i kategorizacijama. Zbog toga je imperativ oplemenjivanja značenja pojma vođa sa univerzalnim religijskim nijansama daleko više od onoga što neki definiraju fundamentalizmom. To bi bio siguran put da bezlični vođa dobije svoj prepoznatljiv izgled kojeg bi ljudi podjednako i voljeli i poštovali a po potrebi i hvalili i kudili. U tom slučaju pojam vođstva bi dobio mnogo šire značenjske obrise od onog kojeg ima danas.