Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (VII dio)

 Redd

Redd je pojam suprotan ‘avlu. Mes’ela u kojoj se nađu sljedeća tri elementa, jeste reddijje, tj. rješava se poreddu. Njega ćemo najbolje razumjeti kroz nekoliko primjera. No, prvo vidimo koja su to tri nužna elementa da bi redda uopće i bilo:

·        Postojanje nekog od ashābul-furūda (onog ko uzima alikvotni dio).

·        Da je preostalo imetka (nakon što se podmiri ashābul-furūd ).

·        Da nema nikog od ‘asabe (jer ‘asaba uzima čitav ostatak imetka).

Pravni problemi koji su sadržavali ova tri elementa pojavili su se još za vrijeme ashaba. Naime, šta raditi s ostatkom imetka ako nema ‘asabe koja bi ga uzela. Na kraju se se iskristalizirala tri mišljenja:

1)    MIŠLJENJE ZEJDA, R.A.:

Prema njegovu mišljenju ukoliko nema ‘āsiba (jednina od ‘asabe) ostatak imovine ide u državnu blagajnu. Dokaz za to su mu riječi Poslanikove, s.a.v.s.: Innellāhe kad a‘tā kulle zī hakkin hakkahū felā jestehikku vāriūtū eksere min hakkih – „Allah je svakom ko ima pravo to pravo dao. Nasljednik nema pravo uzeti više nego što njegovo pravo jeste!”

Tako prema Zejdu, r.a., redda uopće ne bi trebalo biti.

2)    MIŠLJENJE OSMANA, R.A.:

Hazreti Osman je sudio kako se svim posjednicima alikvotnih dijelova (ashābul-furūd) treba raspodijeliti ostatak imovine, čak i supružnicima. Isto kao što im se u slučaju ‘avla oduzima od njihovih udjela, tako im se i obratnom slučaju dodaje od ostatka imovine.

3)    MIŠLJENJE HAZRETI ALIJE, R.A.

Ostatak imovine se raspodjeljuje svim od ashābul-furūda osim supružnika (muža i žene), sukladno riječima Uzvišenog: Ve ulul-erhāmi ba‘duhum evlā bi-ba‘din fī kitābillāh (el-Enfāl, 75.) – „A rođaci (krvni srodnici) su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči.”

Mišljenju hazreti Alije, kerremallāhu vedžhehū, priklonula se većina pravnika. Među njih se ubraja i Šafija, s tim da prema njemu redda ima samo ako državna blagajna muslimana nije sređena. U suprotnom, i prema Šafiji ostatak movine trebao bi da ide u državnu blagajnu (bejtul-māl).

Mes’ele redda mogle bi se podijeliti u dvije vrste, one u kojima nema nekog od supružnika, i one u kojima ima neko od supružnika. Navedimo nekoliko primjera za obje vrste. ZELENA KOLONA je konačno rješenje.

Mes’ele  u kojima nema nikog od supružnika:

Mes’ele  u kojima se nalazi neko od supružnika:

U ovoj mes’eli, za razliku od prve vrste mes’ela u kojima smo smanjivali zajednički nazivnik (jer se svakom dodaje ostatak imetka), nazivnik ostaje isti a uvećava se udio 3 kćeri s 12/8 na 12/9 čitavog imetka. Nasljedni dio muža ostaje isti.

S obzirom da je u gornjoj mes’eli  6 kćeri, da bi izbjegli udjele s decimalom (jer valja 9 dvanaestina podijeliti na 6 kćeri), u tom slučaju da bi pojednostavili razdiobu imovine, zajednički nazivnik 12 dijelimo s 3 (od 3 dvanaestine kao udio muža) i tako izvlačimo novi nazivnik 4. Novi izgled iste mes‘ele u tom slučaju bi bio:

Ovo ćemo odmah primijeniti u narednoj mes’eli:

No, u ovoj mes’eli, za razliku od prethodne, nema suglasja između broja od 5 kćeri i nazivnika njihova udjela koji iznosi 3.[1] Stoga, da bi pojednostavili raspodjelu imovine (iako je mes’ela već rješena) množićemo broj od 5 kćeri s brojnikom 1/4  (to je 4) koliki je mužev udio po Kur’anu, te tako dobiti novi nazivnik 20. U tom slučaju novi izgled mes’ele bi bio:

Nastavit će se, ako Bog da!

[1] Matematički odnosi brojeva u rješavanju ovih pitanja jesu:

-          Temāsul – kada je riječ o dva ista broja.

-          Tedāhul – npr. broj 6 i 2, tj. da je veći broj djeljiv s manjim.

-          Tevāfuk – npr. 8 i 20, tj. da su oba broja djeljiva s istim brojem, u ovom slučaju 4.

-          Tebājun – npr. 5 i 13, tj. da dva broja nisu djeljiva s nekim trećim brojem bez ostatka. U gornjem slučaju imamo primjer tebājuna.