Nasljeđivanje (imetka) po Božanskom Naumu – zanemarena obaveza (IX dio)

 U najproblematičnije mes’ele šerijatskog nasljednog prava spada nasljeđivanje djeda uz braću, tj. slučaj kad iza umrle osobe ostane djed i neko do braće. Pod djedom se misli na pravog djeda (očeva oca), a pod braćom na pravu braću (od istog oca i majke). Takva braća zovu se benul-a‘jān, dok se braća po ocu zovu benul-‘illāt.

O rješavanju ovakvog slučaja konkretno nam ne kazuje ništa ni Kur’an ni Sunnet. Stoga se još za vrijeme ashaba javilo razmimoilaženje u mišljenju po ovom pitanju, a u suštini, čak su i izbjegavali uopće govoriti o takvim mes’elama. Toliko je zbunjenost zaokupila ljude dotle da se Omer, r.a., jedanput ispeo na minber i kazao: „Za tri stvari, o ljudi, volio bih da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije nego što nas je napustio, ostavio pravilo po kojem ćemo postupati: Pitanje kelāleta, djed (u nasljedovanju s braćom) i vrste kamate.“

Ipak, praksa je zahtijevala da se ustanovi norma i po tom pitanju. Dva mišljenja su se oblikovala:

1)    U slučaju da se među nasljednicima nađe djed i neko od barće, djed će braću isključiti iz nasljedstva. Ovo mišljenje zastupali su Ebū Bekr, Ibn ‘Abbās, Ibnuz-Zubejr, Mu‘āz ibn Džebel, Ebū Mūsā el-Eš‘arī, Ebū Hurejre, Aiša, r.a., i jedan dio drugih ashaba. I sam Omer, r.a., je u početku ovako sudio. Ovo mišljenje prihvatit će od pravnika jedino Ebū Hanīfe.

2)    Djed ima da nasljeđuje zajedno s braćom. Ovakvog mišljenja bijahu hazreti Alija, Omer, Zejd ibn Sābit i ‘Abdullāh ibn Mes‘ūd, r.a. Ovo mišljenje prihvatit će Šafija, Malik, prema jednom od dva rivajeta Aḥmed ibn Hanbel (sigurnijem stavu), te Ebū Hanīfini učenici Ebū Jūsuf i Muhammed.

Dokazi prvih

Od dokaza Ebū Hanīfe izdvajamo:

-         Ako sin sina može iz nasljedstva isključiti brata kao i sam sin, onda analogno i djed preuzima ista prava kao i otac ukoliko ga nema. U tom smislu prenosi se kako je Ibn ‘Abbās rekao: „Kako se Zejd ibn Sābit ne boji Allaha, sina sina čini sinom, a oca oca ne čini ocem!“

-         Sin isključuje braću iz nasljedstva, ali ne i oca.

-         Allah, dž.š., na svim mjestima u Kur’anu djeda oslovljava ocem. Tako npr. kaže: Millete ebīkum Ibrāhīm- ... vjere vašeg oca (djeda) Ibrahima.“

Dokazi drugih

Od dokaza imama Malika, Šafije, i ostalih, izdvajamo:

-         Brat svoju sestru čini ‘asabom, poput sina, suprotno djedu. Po tome je on čak i jači od njega.

-         Ogranak brata, tj. sin brata, iz nasljedstva isključuje ogranak djeda, a to je amidža. Snaga ogranka ukazuje na snagu svoga osnova.

Nasljeđivanje djeda uz braću prema svima osim Ebū Hanīfe

E sad, kako raspodijeliti imovinu ukoliko i braća nasljeđuju uz djeda, koliko djedu a koliko bratu ili braći. Tri su stava.

MIŠLJENJE HAZRETI ALIJE, r.a.

Tri su ključne tačke njegova stava:

-         Djedov dio ne smije ni u kom slučaju biti manji od 1/6. Ukoliko bi računicom trebao dobiti manje, namiriće mu se do 1/6, jer ni otac ne nasljeđuje manje od 1/6.

Primjeri:

U ovom posljednjem slučaju djedu bi prvotno trebala da pripadne samo 1/7 imetka, ali mu se namiruje na 1/6.

-         Braća po ocu uz pravu braću ništa ne nasljeđuju.

Primjer:

-         Konačno, prema hazreti Aliji djed uopće ne čini same sestre ‘asabom, već je sestra prema njemu posjednica alikvotnog dijela (sāhibetu fard).

Primjer:

Tako pravoj sestri ide polovica ostavštine, a sestri po ocu jedna trećina, kako bi se tako upotpunile dvije trećine (tekmileten es-sulusejn).

MIŠLJENJE ‘ABDULLĀH IBN MES‘ŪDA, r.a.

Njegov stav može biti sažet u tri tačke:

-         Djed nasljeđuje zajedno s braćom sve dok mu udio nije manji od 1/3. U ovome se Ibn Mes‘ūd, r.a., slaže sa Zejdom.

-         Braća po ocu uz pravu braću ništa ne nasljeđuju. U ovome se Ibn Mes‘ūd, r.a., slaže sa hazreti Alijom.

-         Same sestre su posjednice alikvotnog dijela zajedno uz djeda. I u ovome se Ibn Mes‘ūd, r.a., slaže sa hazreti Alijom.

Primjer mes’ele rješene prema ovom mišljenju:

U suštini, u ovom slučaju bi djed trebao dobiti samo 1/4, ali mu se nadomiruje do 1/3.

MIŠLJENJE ZEJD IBN SĀBITA, r.a.

Rješenje Zejda, r.a, je najkomplikovanije. Zabilježeno je kako je Imāmul-haremejn, da mu se Allah smiluje rekao: „Da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije posvjedočio Zejdu prednost u stvarima feraiza, pravičnost bi tražila slijeđenje hazreti Alijina mišljenja po pitanju djeda. Njegov stav je najčišči i najprecizniji. U njemu nema niti rupā niti novotarija.“

Mes’ele s djedom i braćom, prema Zejd ibn Sābitu, r.a., mogu biti podijeljene u dvije kategorije, od čega i zavisi njihovo daljnje rješavanje:

1)    Slučaj kad uz djeda i braću kao nasljednike ne nađe se niko od asḥābul-furūḍa. U tom slučaju djed uzima bolju od dvije varijante:

-         Računa se kao jedan od braće (mukāsemetul-ihve).

-         Namiruje mu se udio na 1/3, a ostatak raspodjeljuje među ostalim.

Primjer:

U ovom slučaju djed nasljeđuje 2/3 cjelokupne ostavštine, a sestra duplo manje.

2)    Slučaj kad se uz djeda i braću nađe i neko od ashābul-furūda (npr. majka, sin, itd.). U tom slučaju moguća su četiri stanja:

-         Da fard (alikvotni dio) obujmi čitavu ostavštinu. To je moguće zamisliti samo u mes’eli u kojoj dolazi do‘avla (mes’ele ‘ā’ile).

Primjer za ovo, prvo stanje:

-         Primjer za drugo stanje:

-         Primjer za treće stanje:

-         Četvrto stanje.

Prvi primjer:

        Drugi primjer:

        Treći primjer:

Mes’ele poznate kao el-mu‘āde

Naime, šta raditi ako se kao nasljednici uz djeda nađu i prava braća i braća po ocu?

Prvi primjer:

Ovdje, u ovoj mes’eli djedu ide 1/3, dok pravom bratu idu 2/3 jer je brata po ocu, pridodavši ga na djeda, uzeo kao nasljednika. Brat po ocu tako prvotno dobiva 1/3. Potom se pravi brat vraća (je‘ūdu) bratu po ocu i uzima njegovu trećinu jer po pravilu pravi brat zaklanja brata po ocu.

Drugi primjer:

Važno pravilo kod ovakvih mes’ela ukoliko se umjesto prave braće nađu prave sestre jeste da se postupa prema sljedećem pravilu:

1)    Ako se nađu dvije prave sestre one će nasljeđivati do 2/3.

2)    Ako je riječ o samo jednoj pravoj sestri onda će ona nasljeđivati do 1/2.

Primjer:

U ovom slučaju djed će naslijediti 1/3 ostatka nakon što žena uzme svoju 1/4, tj. gledaće se koja varijanta je najpovoljnija za njega.

3)    Ako nakod djedova udjela i onog farḍa ostane više od polovice imetka, sestri će ići 1/2, a ostatak braći po ocu. Primjeri za to jesu tzv. “Zejdove četiri mes’ele” (ez-zejdijjāt el-erba‘). Prikazat ćemo izgled četvrte od njih (ez-zejdijja er-rābi‘a), poznate i kao et-tis‘īnijje (devedesetka):

Nastavit će se, ako Bog da!