Kategorija
"On je Taj Koji vas noću uspavljuje,
i šta dobra i šta zla danju stekli ste On znade!
Potom vas budi, sve dok se rok smrti ne ispuni.
A zatim, Njemu ćete se vratiti
i On će vas o svemu što ste činili izvijestiti."
(Kur'an, sura Stoka, ajet 60.)
* * *
Stojiš sâm/sâma u velikoj, praznoj sobi. Zidovi su bijeli, bjelji od svega što si ikada vidjeo. Tišina je tako jaka da te čini nervoznim. Hodaš kroz sobu ispitujući svaki njen ugao, sve dok ne dođeš do vrata koja su tako bijela da ih skoro i ne vidiš.
Odjednom, osjećaš potrebu da se okreneš i baš dok to činiš, na svoje iznenađenje ugledaš i druga vrata. Malo se povučeš i počneš zuriti u vrata – koja da otvoriš?
Prolazi nekoliko minuta dok se ne odlučiš otvoriti prva vrata. Lagahno prilaziš i stavljaš ruku na vrata; nema šteke, stoga ih odlučuješ gurnuti, i dok se otvaraju ugledaš dugačak šljunkasti put koji, čini se, nema kraja. Uz put prostire se gusta vegetacija koja daje voće kakvo nisi mogao ni zamisliti. Plodovi izgledaju tako slatki da ti voda kreće na usta; s druge strane puta nalaze se polja, a u jednome polju potok tako bistre vode, koja slast mami. Tamo preko polja galopira srna, pase, i povremeno se izležava na toplome podnevnom Suncu.
Okrećeš se i bacaš pogled na druga vrata, tako nestrpljiv vidjeti šta je iza njih da se zalječeš i tako ih snažno odguruješ da se sâma vràte i skoro te udare. Iza ovih vrata također vidiš dugačak put. Ali nema drveća, nema sočnoga voća, nema tekuće vode. Put je blatnjav i prekriven rupama. Sama pomisao da kročiš ovim putem stvara u tebi nemir. Jasno da bi putovanje ovim putem bilo teško i zamorno, a ako bi te spopali glad ili žeđ, tu ne bi pronašao hranu niti vodu, niti mjesto da sjedneš i odmoriš se.
S druge strane, onaj prvi put daje utisak ugodnoga putovanja, putovanja za kojim prosto čezneš. Razmišljajući ovako stupaš na taj fini put. Što više odmičeš, okolina je sve ljepša i ljepša. Zaustavljaš se i sjedaš kako bi malo uživao u ljepoti koja te okružuje.
Vrijeme brzo prolazi i primječuješ da se smrkava. Moraš se brzo vratiti kući, dok još vidiš. Ustaješ i nastavljaš s putovanjem. Kako pružaš korak, postaje sve mračnije, dok sve dublje gaziš u tamnu gustu šumu. Predivno drveće koje rađa sočno voće sada se osušilo i ogoljelo.
Najednom – ćorsokak, hvata te panika, čini ti se da se drveće približava. Okrećeš se želeći nazad, ali kako se okrećeš, sve što vidiš samo su tamne siluete drveća koja djeluju gotovo jezivo. Toliko se približavaju da ti jedva ostavljaju mjesta da se pomićeš. Disanje je otežano i počinješ se gušiti. Želiš vrisnuti ali su se grane sada tako snažno ovile oko tvojih grudî da ne možeš pustiti ni najtiši zvuk. Stalno razmišljaš kako si trebao poći drugim putem, teškoća koja ti se pričinila ne može se ni porediti s ovim što doživljavaš.
Stvarno, da si pošao drugim putem, odveo bi te na najljepše mjesto, kakvo se opisati ne može; nesumnjivo bi se naslađivao plodovima napora koji bi doživjeo bivši na tom teškom putovanju.
Bol od grančica tako te bolno probada; budiš se sav u znoju; shvataš – sve je bio samo ružan san.
* * *
Život na Ovome svijetu stvarno je putovanje koje ima dva puta; jedan je ugodan, predstavlja lahkoću i najugodnije putovanje a ustvari vodi propasti. taj put naziva se dunjaluk.
Drugim putem sigurno je teže putovati, ali je nagrada na kraju tako velika da riječi opisati ne mogu radost i ljepotu koju ćeš naći. Taj put naziva se vjera.
Kojim ćeš putem ti krenuti?
A.B.
* * *
Rekao je Muhammed, alejhisselam:
"Kao što trnje ne daje grožđe, tako ni razvratnici ne hode putevima odličnika. To su dva puta, pa koji odaberete takav vas i kraj čeka."
(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, prenosi Ebû Zerr, a bilježi Ibn Asâkir)