Kategorija
Pitanje: Haris Hojkurić postavio je slijedeće pitanje:
Jedno danas iznimno važno i teško pitanje muči kako muslimane tako i nemuslimane, a to je GMO (genetski modifikovani organizmi). Da li je muslimanima halal takva hrana?
Odgovor: GMO su jedan od rezultata ubrzanog i često nekontroliranog naučnog razvoja i napretka. Dosadašnje ocjene o štetnosti i korisnosti hrane proizvedene od genetski modificiranih organizama su oprečne. Očito je da je sve to još u fazi ispitivanja i eksperimenata. Otuda je još uvijek rano za definitivni sud o šerijatskopravnom tretmanu ove vrste hrane, budući da on ovisi o naučnoj (medicinskoj) ocjeni (ne)štetnosti upotrebe iste. Ako se utvrdi da nema štetnih posljedica po ljudski organizam i okolinu, dozvoljeno je (halal) koristiti takvu hranu, uprotivnom, zabranjeno je. Dakle, u ovom i sličnim pitanjima koja nisu izravno regulisana u objavljenom Zakonu (Šerijatu), uzima se u obzir stav nauke o štetnosti i korisnosti upotrebe neke stvari. Ako šteta od upotrebe neke stvari preovladava, ona je zabranjena i obratno. Dok se situacija oko GMO ne razjasni i naučno potpuno ne ispita i rasvijetli, treba biti oprezan i izbjegavati rizik nanošenja štete sebi, porodici i drugim ljudima.
Pitanje: Muamer H. pita:
1. Da li je muslimanu haram raditi kao ginekolog? 2. Da li novac koji sam dobio u nasljedstvo mogu koristiti za odlazak na hadž?
Odgovor: 1. Muslimanu nije haram raditi kao ginekolog zato što ginekolog treba i muškarcima kao i ženama, mada žene vjerovatno češće posjećuju ginekologa. Budući da ima i muških pacijenata kojima je potreban ginekolog, bavljenje ovim poslom od strane muškaraca kao i od strane žena spada u tzv. fardi-kifaje (solidarne) dužnosti. Drugo je pitanje kako organizirati prijem i pregled pacijenata. Dužnost je muslimana, ako mu treba ginekolog, da insistira da ga pregleda ginekolog muškarac, a muslimanku ginekolog žena. Ako to nije moguće, zbog nedostatka kadrova ili nekih vanrednih okolnosti, nema smetnje da se, u granicama nužnog, obavi pregled i od strane ljekara suprotnog pola, jer Allah nikoga ne opterećuje osim onoliko koliko je u stanju podnijeti. Budući da među pacijentima kojima je potreban ginekološki pregled ima znatno više žena, to bi se za ovo zanimanje žene trebale opredjeljivati više nego muškarci.
2. Naslijeđenim novcem se može obaviti hadž i s time je obaveza izvršena, mada ta sredstva nisu stečena vlastitim trudom. Imovina iz nasljedstva prelazi u vlasništvo nasljednika u momentu smrti ostavitelja, te je u navedenom slučaju hadž obavljen sredstvima koja su u vlasništvu obveznika.
Pitanje: Esselamu Alejkum, uvaženi efendija. Šaljemo Vam nekoliko pitanja ispred našeg džemata (Islamskog kulturnog centra iz Chicaga). Pitanja ocijenite da li su za javnu ili INTERNU upotrebu. Očekivamo odgovore što prije. Da Vas Allah dž.š. pomiluje Rahmetom! Selam,
M.I.
Gledajući snimak prenosa dženaze u Srebrenici, bio sam pomalo zbunjen brojem nedostataka koje su iskazali visoki funkcioneri Islamske zajednice.
1. Da li je u skladu sa našim hanefijskim mezhebom da se donosi fetva koja nije u skladu sa propisima hanefijskog mezheba o klanjanju podne i ikindije namaza, skraćeno i sastavljeno?
2. Zar se nije mogao naći imam koji bi proučio “sallu” bez grešaka?
3. Prema našem mezhebu, koliko znam, nijjet (namjeru) treba izgovoriti. Svi smo to u mektebima učili. Da li je Reis-efendi, kao vrhovni muftija Islamske Zajednice u BiH napravio prijestup kada je umjesto da kaže da svi zanijete podne namaz rekao: “Nijjet je u srcu” (En-nijjetu fil-qalbi)?
4. Nekoliko muftija, među kojima i muftija domaćin, vezali su ruke na kijamu suprotno hanefijskom mezhebu, iznad pupka i niže laktova Kako to objašnjavate?
5. Reis-efendija daje dozvolu da se počne sa ukopom opisujući mezar kao “vječno boravište.”
Odgovore na ova pitanja smatramo važnim tim prije što je čitav događaj prenošen televizijski i što su mnoge džematlije u mom prisustvu postavljali ova i još neka pitanja.
Odgovor: Džematlije imaju pravo da se interesiraju za javne postupke svojih vjerskih funkcionera i predvodnika. No katkada to interesovanje prelazi u cjepidlačenje i traženje dlake u jajetu (u konkretnom slučaju: mezhebsko čistunstvo) kao u slučaju navedenih primjedbi na neke mezhebske nedoslijednosti funkcionera čija se imena spominju u pitanju, a u vezi dženaze srebreničkim žrtvama genocida. Doista je genocid u Srebrenici tragedija planetarnog karaktera i značaja, tako da je pomalo čudno da neko, pored sedam stotina tabuta sa kostima žrtava, i sjećanja na više hiljada nevino ubijenih ljudi, uopće primjećuje navedene mezhebske nedoslijednosti. Ali očito je da ima onih kojima su ta pitanja važna, osobito u kontekstu iznimne brige za mezhebsko čistunstvo, pa ću ukratko odgovoriti na spomenuta pitanja.
1. Prema Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u ibadetskim pitanjima primjenjuje se hanefijski mezheb. No to ne znači da je u određenim slučajevima i posebnim okolnostima zabranjeno primijeniti propis drugog priznatog ehl-i sunnetskog mezheba. Naprotiv, inkluzivni pristup različitim fikhskim mezhebima dominira u savremenim muslimanskim društvima i zajednicama. Mezhebsko čistunstvo i striktno pridržavanje propisa određenog mezheba, bez ikakvog odstupanja, danas je, čini mi se, anahrono i prevaziđeno. Iz razloga pravne sigurnosti i sprječavanja anarhije i smutnje, potrebno je i korisno okvirno se držati jednog mezheba, ali to niukojem slučaju ne znači da se u datom momentu u određenom slučaju, kada je to očito korisno i svrsishodno, ne može donijeti fetva (pravno rješenje) od strane nadležnog lica ili organa o primjeni rješenja nekog drugog mezheba, pod uvjetom da to rješenje ima šerijatsko utemeljenje i opravdanje.
Kada je u pitanju skraćivanje namaza, za musafira je ono vadžib i to nije sporno u hanefijskom ili nekom drugom od priznatih mezheba. Spajanje podnevskog i ikindijskog, odnosno akšamskog i jacijskog namaza, prema hanefijskom mezhebu, dozvoljeno je samo hadžijama na Mini i Muzdelifi, dok to ostali mezhebi smatraju općenito dozvoljenim za musafire, pozivajući se na više hadisa koji o tome govore. Spajanje navedenih namaza za musafira je veća i važnija olakšica od skraćivanja namaza, a intencija je da se musafiru olakša blagovremeno obavljanje namaza, te se može smatrati opravdanom i utemeljenom fetva da se u navedenom slučaju podne i ikindija namaz klanjaju skraćeno i spojeno. Takav postupak je olakšao muslimanima koji su prisustvovali dženazi u Potočarima da izvrše svoju obavezu, a ništa nije umanjio od vrijednosti hanefijskog mezheba niti je ugrozio njihovu pripadnost ovom mezhebu.
2. Nisam pratio učenje salle na navedenom skupu, pa ne mogu ništa reći o eventualnim greškama učača. U svakom slučaju, u navedenoj i sličnim prilikama učenje treba prepustiti provjerenim učačima, ali i oni mogu katkada pogriješiti.
3. Reisu-l-ulema nije napravio prijestup kada je rekao da je “nijjet u srcu”. To je tačna konstatacija, što ne negira mogućnost da se nijjet (namjera) srca i verbalno potvrdi.
4. Način vezanja ruku u namazu nije od suštinske važnosti za valjanost namaza, pa u tome ne treba previše cjepidlačiti. Prema hanefijskom mezhebu muškarci u namazu vežu ruke ispod pupka, ali ako ih svežu iznad ili na samom pupku, namaz je svakako ispravan.
5. Mezar nije “vječno boravište” već usputna stanica na putu za vječno boravište i Reisu-l- ulema to dobro zna i na to je mislio kada je izrekao navedenu sintagmu.
U navedenim pitanjima je poruka i pouka za naše predvodnike i funkcionere da u svojim javnim nastupima budu pažljivi, jer se, očito je, svaki njihov postupak dobro prati i analizira.