Kategorija
Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.
I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, - poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.
I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati.”
(Kuran, Skupovi, 53.-55.)
Priča se kako je jednom za vrijeme lutanja Israelićana pustinjom hazreti Musâa (Mojsija), alejhisselam, i narod zahvatila neizdržljiva žeđ. Zajedno su podigli ruke ka nebu moleći se za kišu. Iznenada, na iznenađenje hazreti Musâa, alejhisselam i Israelićana, i ono malo oblaka koji bijahu na nebu raziđoše se. Vrućina još snažnije pritisnu a žeđ još ojača.
Hazreti Musâu, alejhisselam, bî objavljeno da se među njima nalazi jedan griješnik koji je u nepokornosti dragome Bogu već četrdeset godina.
“Neka se izdvoji od vas. Tek tada ćete dobiti kišu.”, objavi se hazreti Musâu, alejhisselam.
Hazreti Poslanik obrati se svima:
“Među nama je jedna osoba koja je nepokorna dragome Bogu već četrdeset godina. Neka se izdvoji od nas, bit ćemo spašeni od umiranja uslijed žeđi.”
Taj čovjek, griješnik, čekaše, okrećaše se lijevo i desno nadajući se da će se neko drugi javiti. Ali niko se ne javi. Još ga više obli znoj – definitivno je znao da se radi o njemu.
Ostane li među društvom svi će umrijeti od žeđi. Ali, izdvoji li se bit će osramoćen do kraja života.
Pun bola, iskreno, kao nikada do tada, podiže ruke k nebu. Prekri ga osjećaj kakav nikada nije doživio. Sav se strese, suze ga obliše.
“Allahu moj, smiluj mi Se! Allahu moj, skrij moje grijehe! Allahu moj jedini, oprosti mi!”
Dok su hazreti Musâ, alejhisselam, i Israelićani čekali da se griješnik izdvoji, skupiše se oblaci te Zemlju i sve njih obasu kiša.
Hazreti Musâ upita Allaha dragog:
“Allahu moj, obasuo si nas kišom iako se griješnik nije izdvojio.”
Uzvišeni mu odgovori:
“Musâ, zbog pokajanja baš te osobe blagoslovio sam sav narod Izraela kišom.”
Hazreti Musâ, alejhisselam, htjede znati ko je taj blagoslovljeni čovjek, pa upita:
“Pokaži mi toga čovjeka, Allahu moj.”
A Allah dragi odgovori:
“O Musâ, krio sam mu grijehe četrdeset godina. Zar misliš da ću ga otkriti sada, nakon što se pokajao?!”
* * *
Rekao je hazreti Pejgamber, alejhisselam:
“Zaista će stanovnici Dženneta gledati jedni druge u sobama iznad njih kao što se svjetla zvijezda vidi pored slabe na nebu, od istoka do zapada, da bi se vidjelo koliko se razlikuju međusobno.”
Ashabi upitaše:
“Božiji Poslaniče, da li su to boravišta vjesnika koja su za druge nedostižna?”
Poslanik, alejhisselam, odgovori:
“Ne! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, to su boravišta za one koji su u Allaha vjerovali i u poslanike Njegove.”
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buharija i Muslim, prenoseći ga od Ebû Seîda el-Hudrija)