U radu1smo ukratko pokušali naglasiti različitost između pojmova slijepac i slijepi u Božjoj objavi (Kur'anu) i u islamskoj Predaji (hadisu). Božja objava i Predaja kao dva osnovna izvora islama, a samim time i islamskog moralnog učenja, govore o slijepim ljudima u pozitivnom smislu, no s druge strane, osuđuju slijepce, koji kraj očuvanog vida ne vide ispravno.
Vijest objavljena ovih dana na CNN-u govori kako se 29 članova ruskog kulta Sudnjeg dana, među kojima i četvero djece, zatvorilo u izvjesnoj jami iščekujući Smak svijeta, koji prema njihovu vjerovanju treba da se desi u maju 2008. godine. Sličnih vijesti, čak i sa ishodom kolektivnog samoubistva, nažalost ne manjka u posljednje vrijeme. Fenomen proricanja Smaka svijeta poznat je u skoro svim tradicijama i kulturama, pa tako i kod muslimana. Takve teme danas su radije slušane nego nekad. Neosjetno se uvlače u naš život, pa čak počinju određivati i naše temeljno svakodnevno bitisanje i odnošenje prema stvarnosti kao takvoj. Stvarni problemi koje treba rješavati tako se nesvjesno još više zaturaju u stranu.
Aktuelno značenje jednog učenja ili svjetonazora u neodvojivoj je vezi sa njegovom preovlađujućom interpretacijom, odnosno tumačenjem. Ljudi tumače određeno učenje ili ideju dajući joj prepoznatljiva značenja u kontekstu jednog vremena i prostora.
Vjerodostojni hadisi, koji govore o pojavljivanju hazreti Mehdija iz loze hazreti Pejgamberove, s.a.v.s., pred Smak svijeta, su brojni. U jednom od njih stoji:
1952.
The Book of Certainty: The Sufi Doctrine of Faith, Wisdom and Gnosis
RAZGOVOR: MARTIN LINGS, AUTOR KNJIGE O MUHAMEDU
Ovaj svijet je most
“Nedugo nakon toga, izgubio je svijest, a hazreti Aiša mišljaše da je to početak njegove smrti. Ali, nakon sahat vremena otvorio je oči. Sjetila se da joj je rekao: ‘Nijedan poslanik nije usmrćen dok mu nije prethodno pokazano njegovo mjesto u Džennet, a potom mu ponuđeno da izabere: da živi ili da umre.’ Shvatila je da je i to završeno, te da se vratio nakon viđenja Drugoga svijeta. ‘Sada neće nas izabrati’, rekla je sebi.
Kao uvod u razmatranje temeljne ljudske prirode i onih najosnovnijih težnji pomoću kojih se svaki čovjek razvija u svom suodnosu sa preostalim dijelom bitka, navešćemo jedan poduži Fukujamin citat u kojem on pojašnjava na koji način su filozofi liberalizma tragali za takvim porivima, sve u želji da objasne čovjekovo ponašanje u povijesti:
Na samom početku želim da se zahvalim Allahu (dž.š) što mi je pomogao da konačno stignem do ovog završnog ispita i donesem salavat na Pejgambera (s.a.v.s) i njegovu časnu porodicu čijom plemenitošću se sve do danas inspirišu i vode vjernici. Prije nego što se usmjerim na iznošenje i kratko objašnjenje osnovne ideje, želim da u uvodu ovog rada kratko pojasnim i motive koji su me potakli da izaberem baš jednu ovakvu temu. Naime, prije definitivnog izbora teme za diplomski rad predložio sam prof.
