Semud
U kazivanju o Hūdu, alejhisselam, vidjeli smo kako su, nakon žestoke i pravedne kazne Allahove koja je uništila izopačeni Irem, muslimani Āda u južnoj Arabiji formirali novu zajednicu. Ta zajednica bijaše nukleus daljnjega civilizacijskoga razvoja Arabije i njezinoga naseljavanja, budući da su se mnoga plemena, koja se vremenom razviše iz ovog Drugog Āda,[1] masovno selila u pravcu sjevera.[2]
Veliki Potop nije značio samo uništenje čitava griješnoga čovječanstva, uz izuzetak Nūha, alejhisselam, i onoga maloga broja ljudi koji su s njim ušli u lađu, već je ta opća katastrofa, Allahovih znamenja puna, ujedno značila i uništenje svega onoga što su do tada ljudi bili izgradili na Zemlji. Svi podignuti gradovi, obrađene njive i voćnjaci, kroz bespuća utabane staze i karavanski putevi, tradicionalna trgovišta – sve je bilo potpuno uništeno.
I Adu (poslasmo)brata njihova Huda. "O narode moj," govorio je on,
"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.
(Kur’an, sura Hud, ajet 50.)
Narod Âd drevni je narod koji se spominje u Kur’anu. Zanimljivo je da postojanje ovoga naroda ne bilježi nijedna sveta knjiga drugih tradicija kao ni knjige opće povijesti. Po mnogim suvremenim znanstvenicima nemuslimanima, narod Âd ustvari je samo mit.
