Kur'an Časni
102
Neće čuti ni najmanji šum njegov i oni će u onom šta zažele duše njihove vječno biti.
103
لَا يَحْزُنُهُمُ الْفَزَعُ الْأَكْبَرُ وَتَتَلَقَّاهُمُ الْمَلَائِكَةُ هَٰذَا يَوْمُكُمُ الَّذِي كُنْتُمْ تُوعَدُونَ
102
A drugi su priznali grijehe svoje, pomiješali su dobro djelo i drugo loše. Možda će Allah da im oprosti; uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
102
Pa onaj čije mjere budu teške, pa ti takvi će biti uspješni.
102
A takvo je grabljenje Gospodara tvog, kad dograbi (stanovništvo) gradova, a oni budu zulumčarski. Uistinu! Grabljenje Njegovo je bolno, žestoko.
102
Pa pošto je dostigao s njim (dobu) privređivanja, reče: "O sinčiću moj! Uistinu sam ja u snu vidio da te ja koljem, pa gledaj, šta vidiš?" Reče: "O oče moj! Učini šta ti se naređuje. Naći ćeš me - ako htjedne Allah - (jednim) od strpljivih."
102
Pa da li očekuju (išta) osim slične dane onih koji su prošli prije njih? Reci: "Pa očekujte! Uistinu, ja sam sa vama među onima koji čekaju."
102
Pa zar misle oni koji ne vjeruju, da (mogu) uzeti robove Moje mimo Mene zaštitnicima? Uistinu! Mi smo za nevjernike pripremili Džehennem kao ugošćenje.
102
Pa da nam je ponavljanje, pa da budemo od vjernika!
102
To je (nešto) od vijesti nevidljivog kojeg objavljujemo tebi. I nisi bio kod njih kad su pripremali stvar svoju, a oni su spletkarili.
102
Dan kad se puhne u sur, i saberemo prestupnike Tog dana modre,
102
I slijede šta su kazivali šejtani o carstvu Sulejmanovom. A nije nevjerovao Sulejman; međutim šejtani nisu vjerovali učeći ljude sihru i onom šta je spušteno dvojici meleka u Babilu, Harutu i Marutu. A nisu učili nikoga dok ne bi rekli: "Mi smo samo iskušenje, zato nemoj nevjerovati." Pa su učili od njih dvojice ono čime će prouzročiti razdvajanje između muža i žene njegove; a nisu oni štetili time nikome, izuzev s dozvolom Allahovom; i učili su šta će im štetiti, a neće im koristiti. I doista su znali da onaj ko to kupuje - sigurno on neće imati u Ahiretu nikakva udjela. A sigurno je loše ono zašto su prodali duše svoje, kad bi znali.
103
وَلَوْ أَنَّهُمْ آمَنُوا وَاتَّقَوْا لَمَثُوبَةٌ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ خَيْرٌ ۖ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ
103
ثُمَّ بَعَثْنَا مِنْ بَعْدِهِمْ مُوسَىٰ بِآيَاتِنَا إِلَىٰ فِرْعَوْنَ وَمَلَئِهِ فَظَلَمُوا بِهَا ۖ فَانْظُرْ كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُفْسِدِينَ
103
فَأَرَادَ أَنْ يَسْتَفِزَّهُمْ مِنَ الْأَرْضِ فَأَغْرَقْنَاهُ وَمَنْ مَعَهُ جَمِيعًا
103
مَا جَعَلَ اللَّهُ مِنْ بَحِيرَةٍ وَلَا سَائِبَةٍ وَلَا وَصِيلَةٍ وَلَا حَامٍ ۙ وَلَٰكِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا يَفْتَرُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ ۖ وَأَكْثَرُهُمْ لَا يَعْقِلُونَ
103
لَا تُدْرِكُهُ الْأَبْصَارُ وَهُوَ يُدْرِكُ الْأَبْصَارَ ۖ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ
103
وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا ۚ وَاذْكُرُوا نِعْمَتَ اللَّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنْتُمْ أَعْدَاءً فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُمْ بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنْتُمْ عَلَىٰ شَفَا حُفْرَةٍ مِنَ النَّارِ فَأَنْقَذَكُمْ مِنْهَا ۗ كَذَٰلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ
103
فَإِذَا قَضَيْتُمُ الصَّلَاةَ فَاذْكُرُوا اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِكُمْ ۚ فَإِذَا اطْمَأْنَنْتُمْ فَأَقِيمُوا الصَّلَاةَ ۚ إِنَّ الصَّلَاةَ كَانَتْ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ كِتَابًا مَوْقُوتًا
103
وَلَقَدْ نَعْلَمُ أَنَّهُمْ يَقُولُونَ إِنَّمَا يُعَلِّمُهُ بَشَرٌ ۗ لِسَانُ الَّذِي يُلْحِدُونَ إِلَيْهِ أَعْجَمِيٌّ وَهَٰذَا لِسَانٌ عَرَبِيٌّ مُبِينٌ