Kur'an Časni
13
Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici.
13
Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" – A malo je zahvalnih među robovima Mojim.
13
I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.
13
Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ćete vjerē našē biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo nevjernike, sigurno, uništiti
13
A koliko smo gradova razorili, mnogo moćnijih od tvoga grada koji te protjerao, i nije bilo nikoga da im pomogne.
13
Govorili vi tiho ili glasno – pa, On, sigurno, zna svačije misli!
13
pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio,
13
božanstva njihova neće im biti zagovornici, a zbog božanstava svojih bili su nevjernici.
13
Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!"
13
Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici;
13
jer je sa čeljadi svojom radostan bio
13
pa u njoj neće ni umrijeti ni živjeti.
13
O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.
13
zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,
13
Mi smo drevne narode prije vas uništavali zato što nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli vjerovati. Tako Mi kažnjavamo narod nevjernički.
13
i sinove koji su s njim
13
toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti,
13
Ispričaćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.
13
naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni žegu neće osjetiti,
13
da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,