Autor
Kur'an kaže da je dragi Allah je stvorio Adema kao Svog halifu, odnosno kao Svog namjesnika, na zemlji u vaktu dunjaluka.
A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!"- oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On reče: "Ja znam ono što vi ne znate." (2:30)
Prema tome, otac čitavog čovječanstva, a time i čovječanstvo, ima obavezu da se u ovosvjetskom vremenu u svemu ponaša u skladu sa ovom uzvišenom ulogom koju nam je dragi Allah povjerio.
U ovome smislu svi mi ljudi na dunjaluku trebamo nastojati da u našim životima njegujemo i razvijamo ono što bismo mogli nazvatiživljenjem u stalnome zikrullahu, u stalnome sjećanju na dragoga Allaha, u stalnome svjedočenju dragoga Allaha, odnosno što bismo mogli nazvati Etičkim življenjem.
Etičko življenje – življenje u stalnom svjedočenju dragoga Allaha – da se živi kao da vidimo dragoga Allaha, samo za ljubav dragoga Allaha i da On bude zadovoljan
Dobro nam znani hadisi prenose poruku Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, da se svi trebamo truditi da na ovom svijetu živimo u ihsanu, da živimo tako kao da vidimo dragog Allaha jer ako mi ne vidimo Njega, On zasigurno dobro vidi nas.
U ovom smislu musliman, pogotovo mu'min, svaki svoj postupak treba da čini u ime dragog Allaha i da ga počinje bismilom (iz srca učeći ''bismillah''). Resulullah, Muhammed, alejhisselam, je, hadisi nam to prenose, u svemu nastojao da spomene dragog Allaha i da Mu se u svemu obrati, u svakom svom postupku, i kad je jahao na devi, u svemu što je činio, pa čak i kad je odlazio u nužnik.
Prema ovome Resulullahovom, alejhisselam, primjeru svaki mu'min, svaki musliman, treba uvijek i u svemu, u svakom segmentu svog življenja da postupa i da stalno i u svim situacijama misli dobro, govori dobro i čini (radi) dobro samo za ljubav dragog Allaha i da On bude zadovoljan.
Etička ekonomija – ekonomija na putu dobra koja upućuje da se ekonomski djeluje u skladu sa zadovoljstvom dragoga Allaha – etička ekonomija preduzetnika
Dragi Allah je apsolutno iznad i najsitnijeg zla (nezamislivo Mu je pripisati i najsitniji zulum, zlo i/ili nepravdu), pa smo u ovom smislu i mi, kao Njegove halife, namjesnici, na Zemlji obavezni da se u svemu ponašamo u skladu najvećeg dobra prema svim bićima na Zemlji koja su nam u ovom dunjalučkom, ovosvjetskom, vaktu podređena.
On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. (2:29)
Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama podredio, pa i lađe koje, voljom Njegovom, morem plove? On drži ono što je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. - Allah je, uistinu, prema ljudima blag i milostiv. (22:65)
U ovom smislu se i u ekonomiji moramo ponašati. Prema tome, u ekonomiji se ljudi moraju ponašati tako da se prema svim bićimačini samo dobro, odnosno da se nijednom biću ne čini nikakav zulum ili nepravda.
Čovjek, stoga, u dunjalučkome vaktu na Zemlji mora da sprovodi i da razvija etičku ekonomiju uvijek i u svim situacijama, i kada se nalazi u ulozi preduzetnika, poslodavca i kada se nalazi u ulozi uposlenika.
U smislu svega ovoga svaki čovjek koji se u ekonomiji pojavljuje kao preduzetnik, poslodavac (vlasnik sredstava za proizvodnju koji daje zaposlenje onim ljudima koji imaju samo svoju radnu snagu) mora se ponašati, kako slijedi:
- Nikako ne smije da obavlja zabranjene haram poslove, niti da proizvodi haram proizvode niti da trguje haram robama;
- Nikako ne smije da eksploatiše uposlenike koji rade za njega;
- Svim uposlenicima mora da osigura adekvatne uslove rada kako im nebi bilo ugroženo zdravlje;
- Svim uposlenicima mora da osigura adekvatno vrijeme dnevnog, sedmičnog i godišnjeg odmora kako bi mogli imati vremena i za sebe i za svoje porodice;
- Svim uposlenicima mora da daje adekvatne plate (i to ih mora isplaćivati još dok im se znoj od rada ne osuši sa lica, prema poruci poznatog hadisa što se prenosi od Muhammeda, alejhisselam) kako bi i oni i njihove porodice imali adekvatan životni standard.
Poslodavac, (ako želi istinski sprovoditi etičku ekonomiju) vjerujemo da kod dragog Allahaima obaveze i prema životinjama i prema biljkama, kako slijedi:
- Životinje se ne smiju masovno ubijati i uništavati samo radi toga da bi police i rafovi u prodavnicama mesa, mesnih prerađevina i krzna bili ispunjeni bez imalo praznina i samo radi toga da bi kupci imali viziju bogate ponude iako u stvari ne mogu, a ne mogu to ni željeti, svu tu obimnu ponudu kupiti, pa se tako dosta toga ne kupuje, već samo propadne;
- Da se iz pohlepe biljke i životinje genetski ne modificiraju, već da ostanu onakve kakvim ih je dragi Allah stvorio;
- Da se masovno i bez ikakve kontrole ne siječe drveće (da sistem šumarstva bude valjan i da se uvijek postupa prema njemu).
Jedino na ovaj način, uvjereni smo u to, preduzetnik i poslodavac može ekonomski djelovati u skladu sa zadovoljstvom dragoga Allaha, dobiti Njegov bereket i tako stećiblagodat i bogatstvo i na ovome prolaznom svijetu i na budućem vječnom svijetu.
U ovom smislu mi razumijevamo sljedeći ajet Kur'ana:
Allah uništava kamatu, a unaprjeđuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika. (2:276)
Prema tome, Kur'an jasno kaže da će sve ono što se stekne putem haram kamate zasigurno propasti i biti uništeno, dok će sve ono što se čisti putem sadake i dobročinstva zasigurno biti unaprijeđeno i kroz bereket biti uvećano. Uvjereni smo da se ovo ne odnosi samo na haram kamatu, već na sve ono što je dragi Allah propisao haramom, odnosno zabranjenim.
U ovom smislu, svako ekonomsko djelovanje zasnovano na haramu je osuđeno na propast, a bereket, blagodat i istinsko bogatstvo se mogu ostvariti jedino ekonomskim djelovanjem na putu dobra, etičkim ekonomskim djelovanjem, etičkom ekonomijom.
Etička ekonomija – ekonomija na putu dobra koja upućuje da se ekonomski djeluje u skladu sa zadovoljstvom dragoga Allaha – etička ekonomija uposlenika
Opet, sa druge strane, svaki čovjek koji se u ekonomiji pojavljuje kao uposlenik ima obavezu da valjano i pošteno radi svoj posao jer mu je u tome dug prema poslodavcu koji ga za obavljanje tog posla plaća, pa je pred dragim Allahom obavezan da svoj dug izmiri tako što će iskreno nastojati da valjano obavi sve poslove za koji je plaćen.
On mora, dakle, etički raditi sve svoje poslove najbolje što može, jer samo tako može postići da pred dragim Allahom izmiri svoju dužničku obavezu prema poslodavcu i tako imati zadovoljstvo dragog Allaha.
A ako uposlenik svjesno nastoji da zabušava i radi loše, to mu, sačuvao dragi Allah od toga, može biti čak i krađa poslodavca jer hoće da uzme realni novac za platu, a neće da realno i pošteno radi da bi tu platu istinski zaradio.