Muslimani i druge tradicije

No, već sada možemo kazati da je i taj put u dijalogu pređen. Posljednjih nekoliko destljeća, po mojem skromnom uvidu, međureligijski dijalog se smješta u posve druge relacije. Činjenice koje su bile osnova za dijaloško sučeljenje među pripadnicima velikih religijskih tradicija, gube na svojoj punovažnosti. Čak ni ono što na tragu II vatikanskog koncila naučava K. Rahner (teologija dovršenja), pitanje teološko-spasenjske vrijednosti nekršćanskih religija kao institucija, i da li kršćanske religije pripadaju u povijest objave, nije više značajno za dijalog.

1. Uvod

1. Islam, selam, "džihad"

Nasilje u ime religije, nešto je što Gandi ne mogaše prihvatiti. »Nikada Bog«, rekao bi on, »ne bi naredio nekome da ubije nekoga, bez obzira na razlog.

            Islam, nasuprot uvriježenoga mišljenja, nije religija nasilja. Ustvari, riječ »islam« znači predanost Volji Boga i rad na miru.

1. Uvod

Ako ozbiljnije proučimo učenja velikih svjetskih religija lahko možemo uočiti njihovu zajedničku osnovu, jedno ishodište, jedan korijen iz kojeg se one granaju u razne oblike koje uočavamo unutar čovječanstva. To što se zajedničko ishodište naročito dobro vidi kada upoređujemo ''vjere objave'' (judaizam, kršćanstvo, islam), ne mora da znači i da ostale svjetske religije koje imaju milione sljedbenika (prije svih hinduizam i budizam) nemaju isto, zajedničko porijeklo.

Govor o međureligijskome dijalogu već pri samome pomenu izaziva različite i oprečne reakcije kod ljudi- neki pristaju uz takvu ideju, neki ne iskažu određeni stav a neki, opet, apriorno je odbace. Stoga se, već odavno, osjeća istinska nužnost postojanja kako institucionalnoga pristupa ovome problemu tako i teoretskoga raspravljanja o samoj ideji a koja je, po našemu stavu, istinski zahtjev ovoga vremena sa kojim se sučeljavaju svi muslimani u Bosni i Hercegovini.