Pitanja i odgovori (86): O predavanju iz „Mesnevije“ dr Tahira Kadrija

 Hvala Vama na iskrenim željama te na povjerenju koje ste izrazili.
Rad dr Muhammeda Tahira el-Kadrija pratim najviše zahvaljujući njegovom učešću u „projektu“ – „Radikalni srednji put“ (The Radical Middle Way), i nisam se previše osvrtao na njegova predavanja vezana striktno za religiju.
Predavanje koje spominjete izuzetno je zanimljivo, s tim da je riječ ipak o predavanju svojstvenom tradicionalnim indijskim i pakistanskim učenjacima, praćenom brojnim muzikalnim pjevanjima (učenjima), za mene, lično, predivnim ali, možda, za osobe koje nisu na to navikle donekle neobičnim.
Samo bih sada dvije stvari istakao s kojima se ne bih mogao složiti, općenito kada je riječ o predavanjima dr Kadrija.
Prva se odnosi na njegov stav da je svaki iskreni učenjak „sufija“. Drugi dio, u kome još kaže da svaki iskreni zreli učenjak mora biti dobri (evlija), može se prihvatiti. Međutim, nije tačno da je uslov (u duhovnom smislu, ne shodno izvanjskim mjerilima) duhovno zrelog učenjaka njegova pripadnost nekom tarikatu.
Naravno, ako se pod ovim podrazumijeva da zreo učenjak treba posjedovati sva svojstva za kojima teži iskren derviš, to je već nešto drugo ali je, barem po našem mišljenju, to trebalo preciznije izraziti.
Druga stvar odnosi se na brojne predaje na koje se u predavanjima poziva dr Kadri, u kojima se ističu nadnaravni darovi koje uzvišeni Gospodar u znak ljubavi pruža Svojim iskrenim robovima. Te predaje i te kako imaju smisla, i vjernik ne smije sebe dovesti u poziciju da su mu odbojne samo zato što ih naš moderni odgoj definira kao obične fantazije. Konačno, nadnaravni darovi (karâma) istina su objavljena i kroz časni Kur'an i kroz plemeniti Sunnet.
Ipak, u svemu treba imati mjeru, a ukoliko je riječ o pozivanju na konkretne povijesne ličnosti, treba dobro voditi računa o vjerodostojnosti izvora iz kojih se nešto preuzima.
Naprimjer, govoreći o specifičnom duhovnom položaju hazreti imama Sujutija, dr Kadri navodi predaju u kojoj hazreti imam Sujuti nastupa pred vladarom u odbrani hazreti imama Nevevija. No, hazreti imam Nevevi živio je u XIII st., dočim je hazreti imam Sujuti živio na prelazu iz XV u XVI st.
Ipak, dr Kadri odaje veliku obrazovanost, i ovo pozivanje na te vrste predaja, barem je takvo naše mišljenje, više je odraz sredine iz koje dolazi i sklonosti osoba da poruke prihvataju uz pozivanje na nadnaravne darove, negoli neozbiljnosti dr Kadrija.
Štaviše, da navedemo samo jedan primjer, njegovo tumačenje pojma „putovanje“ (sefer) i smještanje u okvire života svakoga vjernika, nešto je što me izuzetno dojmilo i što bih svakome preporučio da čuje.