Pitanja i odgovori (82): O zabrani alkohola i opijata - može li se piti i biti dobra osoba?

Sadržaj vašeg pitanja u vezi je sa dva veoma značajna pitanja po pitanju interpretiranja osnovnih vrela islama – Kur'ana i Sunneta. Riječ je o pitanjima derogacije u Kur'anu i nužnosti cjelovitog pristupa u tumačenju Kur'ana i Sunneta.
 
Pitanje konzumacije vina (i, po analogiji, svih opijata) u Kur'anu se tretira u sljedećim ajetima:
 
O vjernici, pijani nikako molitvu (namaz) ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate ... (4:43)
 
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." (2:219)
 
O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve (namaza) odvrati. Pa hoćete li se okaniti? (5:90,91)

Iz prvog od navedenih ajeta vidljivo je kako je dragi Allah jedno vrijeme tolerisao konzumaciju vina od strane muslimana, ali uz jedno značajno ograničenje jer se jasno vidi da je svaki vjernik koji je htio konzumirati vino morao voditi računa o tome da se mora sasvim istrijezniti do nastupa narednog namaskog vakta budući da mu je bilo haram da klanja namaz u stanju pijanstva.
 
Drugi navedeni ajet nam šalje sasvim jasnu poruku kako je konzumacija vina još i tada bila jasno navedena kao nešto što je pokuđeno (mekruh) jer ljudima donosi veću štetu od koristi. Odatle se može reći kako je, čak i u vrijeme kada je konzumacija vina muslimanima bila dozvoljena, to bilo pokuđeno (uz više nego jasnu preporuku da je to bolje sasvim ostaviti) i striktno ograničeno na ''par čaša'' – toliko da čovjek nije smio izgubiti kontrolu nad sobom i da se morao sasvim istrijezniti do nastupa narednog namaskog vakta.
 
Međutim, tadašnja šerijatska dozvola makar i ograničene konzumacije vina trajno je dokinuta objavljivanjem trećeg od navedenih ajeta u kojem je sasvim jasno rečeno da je to haram (stroga i trajna zabrana).
 
Kako rekosmo na početku, ovo je dobar primjer na kome se može vidjeti značaj cjelovitog pristupa interpretiranju islama jer se do istine može doći samo onda kada se sva tri ajeta uzmu u obzir (dakako, moraju se uzeti u obzir i svi vjerodostojni hadisi koji govore o ovome – njih ovdje ne pominjemo samo iz razloga sažetosti) – tek tada se može imati istinita slika o ovome pitanju koja jasno kaže da je konzumacija vina jedno vrijeme bila tolerirana (mada je i tada bila ograničena i pokuđena), da bi kasnije bila trajno zabranjena.
 
Prema tome, šerijatski propis sasvim je jasan – konzumiranje vina i svih opijata sada je trajno i potpuno zabranjeno (haram) makar i u najmanjim količinama.
 
Međutim, ovo ne znači da je neko ko konzumira vino samim time i nevjernik ili loša i nemoralna osoba, jer nekoga ocijeniti dobrom ili lošom osobom relativna je stvar zato što čovjek može biti dobar u nečemu ali, nažalost, i loš u nečemu drugom. Generalno rečeno, pravilo je u Šerijatu takvo da se muslimanom smatra svako onaj ko u srcu nosi i riječima izgovora šehadet (dragome Allahu ne pridružuje nikoga i svjedoči Muhammeda, alejhisselam, kao Allahovog poslanika) i ko priznaje obaveznost slijeđenja Allahovog zakona (Šerijat) makar ga sam i ne izvršavao. Stoga, ako neki musliman konzumira alkoholna pića, a da pri tome jasno priznaje da je to haram, on je musliman – griješnik je koji svakako treba da moli dragoga Allaha da mu oprosti taj njegov grijeh, ali se ne smatra osobom koja je otpala od islama. Jedan hadis nam govori o nekom čovjeku u Medini koji nikako nije mogao da se odrekne konzumacije vina, pa su jedne prilike neki ashabi o njemu sa velikom osudom govorili pred Muhammedom, alejhisselam, ali je on tada naglasio jednu od lijepih osobina tog muslimana griješnika – rekao je da on ipak voli Allaha i Allahovog poslanika.
Sa druge strane, ako neko tvrdi da konzumacija alkoholnih pića nije zabranjena (pa makar on lično to i ne činio), on sebe dovodi u veliku opasnost da, ne daj Bože, izgubi vjeru.
 
Shodno navedenome, ako neka osoba konzumira alkoholna pića – pogotovo ako u tome ima mjeru i nikada ne gubi kontrolu nad sobom i svojim ponašanjem, to ne mora značiti da je ta osoba nevjernik ili loša i nemoralna osoba. I vjera i moral takve osobe zavise od cjeline svih njezinih svojstava – i onih lijepih i onih manje lijepih, pa šta pretegne.
 
Dakako, konzumacija alkohola je nešto što se mora sasvim odbaciti ako se hoće biti ozbiljan musliman, jer nema umiljavanja dragome Allahu ako se ne poštuju Njegove zabrane. Valjano izvršavanje Allahovih propisa prvi je korak na putu umiljavanja Njemu i približavanja Njemu, kako je to jasno rečeno u poznatom hadisi kudsiju. Kako neko može očekivati da se umili dragome Allahu i duhovno napreduje ako ne pazi na Njegove propise? Svakome je jasno da će ga neka voljena osoba prestati voljeti ako isuviše dugo ostane uporan u svjesnom činjenju onoga za šta zna da je dotičnoj osobi mrsko. Isti je slučaj i u vjeri – ako istrajavamo na izbjegavanju onoga što je dragi Allah naredio i što je Njemu drago a činjenju onoga što je On zabranio i što Mu je mrsko, kako onda možemo očekivati da se umilimo Njemu? To je opasna i veoma klizava stranputica na kojoj se lahko može, ne dao dragi Allah, pasti u tešku kaznu.
 
Što se tiče štete za pojedinca i društvo u cjelini dovoljno je pomenuti da u sredstvima javnog informisanja, nažalost, ima isuviše jasnih primjera šta se dešava sa notornim alkoholičarima i njihovim porodicama – kakve se sve tu porodične i ljudske tragedije dešavaju. Nasilje u porodici, prezaduženost, rasipanje imetka sve do bacanja i zadnje pare za još jednu čašicu, pljenidba imovine od strane nemilosrdnih vjerovnika, zatim razne opasne bolesti koje dovode i do smrti ako se ne stane na vrijeme (poput ciroze jetre) samo su neke od manifestacija tih tragedija.
 
Kao zaključak najbolje je pomenuti izreku hazreti Osmana, koja glasi: "Klonite se alkohola (hamr), jer on je majka svih zala".
 
Mahsuz selam.