Na dosta stranica sam ovo poslala ali ni od jedne nisam dobila odgovor, pa da kod vas oprobam.
U braku sam vec 5 mjeseci sa čovjekom muslimanom koji nije osunećen/obrezan. Pošto mu se mama davno razvela od negova oca i kasnije udala za čovjeka druge vjere, nisu ga nikad osunetili. Moj „problem“ je to što sam islamski odgojena i poštujem vjeru. Iako sam znala za to, pristala sam na brak s njim ali sama primjetila da me to sve više i više muči.
Moje pitanje je da li je meni veliki grijeh živjeti sa ovakvom osobom i da li je kasno iako mu je već vise od 20 godina, da li moze još da se osuneti/obreže.
Na pitanje odgovara
Biti osunećen/obrezan nije farz (stroga Božija obaveza), već sunnet (praksa i preporuka Božijeg Poslanika, a.s.). Odatle i pojam „biti osunećen“, drugim riječima, primijeniti jedan od lijepih sunneta Allahova Vjerovjesnika, a.s. Prema tome, nije vam grijeh živjeti s muslimanom koji nije osunećen.
Nadalje, običaj je da se dijete sunneti/obrezuje još dok je malo, nekad čak odmah po rođenju, no može se obaviti i kasnije, čak i u poznim godinama. Za to nema nikakve smetnje. Slučajeva sličnih vašem suprugu ima mnogo. Za neke od njih čak i znam kako su se sunetili u svojim 20-tim i 30-tim godinama. U slučaju vašeg muža to bi bilo odista lijepo ako i on to želi. To je danas rutinski i vrlo brz posao u svakoj klinici.