Jedan Bošnjak iz Švicarske posjeduje u Bosni određenu zemlju koju bi želio podijeliti prije svoje smrti. U tom smislu on postavlja sljedeća pitanja koja u sažetoj formi glase:
1) Može li imovinom raspolagati kako on hoće, npr. čitavu imovinu uvakufiti, ili je treba ostaviti svojim nasljednicima?
2) Ako bi imovinu ostavio nasljednicima, treba li paziti na omjer 2:1 u korist muške djece?
3) Da li se jednom od djece može dati veća količina imovine uz zaduženje o izdržavanju roditelja u starosti?
Na pitanje odgovara
U Ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
1) Svaki musliman i muslimanka mogu svojom imovinom raspolagati kako hoće za svoga života, bilo da je uvakufe, nekom poklone, prodaju i slično, no samo dok su živi. Međutim, nije dozvoljeno u testamentu (vasijetu) ostavljati imovinu nekoj određenoj osobi i slično, npr. reći da sva imovina nakon moje smrti ide tom i tom. U testamentu (vasijetu) takvo što moguće je učiniti do jedne trećine imovine (s tim da to ne može biti neko od nasljednika), a ostale dvije trećine raspodijeljuju se među nasljednicima, shodno šerijatskom nasljednom pravu. Onu prvu trećinu, ili nešto manje od toga, može ostaviti kome hoće.
2) Načelno pravilo je da sin duplo više nasljeđuje od kćerke. Međutim, u tom slučaju, ako se obje strane slažu, može se postići dogovor ili nagodba kojom brat jedan dio svog nasljeđenog imetka halali u korist svoje sestre, ili da otac još za svoga života pokloni, tj. prepiše jedan dio svoje imovine kćerci. To su neke od mogućnosti.
3) Može se dati jednom od djece veća količina imovine (uz zaduženje o izdržavanju roditelja u starosti) ali još za života roditelja, kao što smo to maloprije rekli. Ako to roditelj još za života nije regulisao, onda se iza njegove smrti imovina treba dijeliti prema feraizu, tj. šerijatskim propisima. Naravno, u tom slučaju su moguće i nagodbe među djecom, tim više ako im je roditelj to oporučio i ako oni tu njegovu želju poštuju.
Mahsuz selam!