Pitanja i odgovori (129): O nadoknađivanju propuštenih namaza

Esselamu alejkum;rođen sam kao musliman, išao sam u mekteb, ali sam tek kasnije počeo redovno obavljati vjerske dužnosti; da li sam dužan nadoknaditi namaz i post od punoljetstva do početka redovnog obavljanja propisa?hvala;

Na pitanje odgovara

Odgovor

Osnovna nakana namaza je da se obavlja "kako bi se (čovjek) sjećao" na uzvišenoga Allaha (Kur'an, 20:14). Dakle, namaz ima zadaću čovjeka trenutno mijenjati, odnosno na njega utjecati.
 
Ukoliko čovjek, pak, ne klanja, logično, namaz na njemu ne može ostaviti trag.
 
Iz toga razloga, moguće je zaključiti da ne postoji obaveza obavljanja namaza koja čovjek nije ranije klanjao.
 
S druge strane, od onoga momenta kada se osoba odluči biti "redovno" na namazu, svaki propušteni namaz dužna je naklanjati.
 
Naravno, pitanje je: Da li je moguće ipak ranije namaze nadoknaditi? Moguća su tri odgovora.
 
1. Moguće je naklanjavati redom, svaki namaz od vremena punoljetstva pa do početka redvnoga klanjanja; za ovo ne postoji neka pravna zapreka, međutim, oni koji su ovo pokušavali nakon određenoga vremena osjetili su veliki umor; postoji opasnost, no, to je različito od osobe do osobe, da ovakvo naklanjavanje namaza vremenom čovjeku predstavi toliki napor, te da prestane klanjati i redovne namaze koje je dužan klanjati; pored toga, gubljenjem snage na ovome naklanjavanju, čovjek se odvraća od doživljavanja punine namaza kojega treba klanjati sada.
 
2. Na osnovu predaja blagoslovljenoga poslanika Muhammeda, svaki: sunet i sunsunet, na Danu svođenja računa računat će se klanjaču kao neki raniji propušteni namaz. Stoga je ova opcija najbolja, i to iz tri osnovna razloga. Prvi, i ovi namazi utječu, "mijenjaju" čovjeka. Drugo, njihovim obavljanjem klanjač se bolje "priprema", odnosno kvalitetnije "doživljava" obavljeni redovni namaz. I treće, argument za ovu mogućnost, kako smo naveli, nalazi se u izvorima islama.
 
3. U našoj tradiciji postoji predaja o klanjanju namaza za naklanjavanje propuštenih namaza (salatu qadail fewa'iti), koji se klanja nakon posljednje džume u mjesecu ramazanu.
 
Pored toga, klanjanje svakoga dobrovoljnog namaza (nafila), ako Bog da može značiti nadoknadu ranijih namaza (izvor hadisa da će se od suneta i nafila nadoknađivati farzi, jeste: Bilježi Ebu Davud, a prenosi časni Ebu Hurejre).
 
Uzvišeni Allah posvećuje Svoju pažnju svakoj duši, prvo činom stvaranja, a, potom, i za vrijeme njenoga života na Zemlji. Najbolji način viđenja te Božije pažnje (inayet) događa se kroz namaz, odnosno u namazu. To "viđenje" je ono što treba vidjeti u namazu. Za to treba vremena, i truda.
 
Odnos prema uzvišenome Allahu čovjek realizira "sada", u sadašnjosti, a ne u prošlosti, niti u budućnosti. No, sve tri vremenske odrednice snažno su povezane i, posljedično, utječu jedna na drugu: prošlost utječe na sadašnjost, sadašnjost utječe na budućnosti. Ali čovjek na prošlost ne može utjecati, već se usavršava u sadašnjosti, u svakome njenom vremenskom trenu.