99. es-Sabūru (الصَّبُور) – Strpljivi, Koji ne žuri sa kaznom

Rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija Hadžibajrić, govoreći o strpljenju, kaže:

„Sabur (strpljenje), podnošljivost, strpljivost, strpljenje, podnositi nevolje i muke u životu u ime Allaha, dž. š. 'Strpljivi' je jedno od Allahovih Imena.“

Ovo Lijepo Ime nije izravno spomenuto u časnome Kur'anu. Međutim, pojam strpljenja upotrebljavan je često, naprimjer:

„Strpljiv budi! ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.“

(Kur'an, sura Nahl/Pčele, ajeti 127., 128.)

Dvoje je naročito vidljivo iz ovoga časnog ajeta. Prvo, iako život zna činiti splet izuzetno složenih i teških okolnosti, ipak, strpljivost je, kako se vidi, doslovno – obaveza (vâdžib) za svakoga vjernika. Što vjernik češće iskazuje strpljenje u različitim situacijima, to je i njegov duhovni stepen viši, a na vrhuncu će različite nevolje koje ga zadese otrpiti skoro refleksno, automatski, bez posebne borbe da sâmoga sebe savlada.

I drugo, taj put: od impulsivnoga reagiranja, odgovaranja bez ikakvoga suzdržavanja, pa do smirenoga prihvatanja i razumijevanja nevolja koje mogu zadestiti čovjeka, moguće je preći isključivo kroz jačanje srčane veze sa višim svjetovima, odnosno sa uzvišenim Gospodarom. Iz toga razloga, u ovome časnome ajetu veza sa uzvišenim Allahom stavljena je na drugo mjesto, drugim riječima, u procesu čišćenja srca osoba treba izraziti spremnost na jedno takvo putovanje, a potom će joj uzvišeni Gospodar podariti pomoć i podučiti je onome što treba znati na tome putovanju (sejri sulûk).

I na ovome primjeru se vidi da je putovanje prema uzvišenome Gospodaru (sejri sulûk) obaveza svakoga vjernika, bez obzira koju konkretno formu približavanja slijedio, te da ne postoji nijedan primjer u časnome Kur'anu ili Sunnetu da je ponuđen čovjeku tek tako: da ga pročita, ili da ga ne pročita.

Postizanje stepena pune strpljivost zapravo je znak dospijeća do maksimalne Božije blizine (kurb). Uzvišeni Bog je strpljenje postavio kao najsnažniju vezi između Sebe i Svoga iskrenoga roba. U početku, vjernik tu vezu spoznaje na način slušanja i razmišljanja o njoj, kroz razmišljanje o onome što u vezi s njom pročita u časnome Kur'anu i plemenitome Sunnetu. Potom to što je čuo nastoji živjeti, osjetiti i srčanim okom vidjeti šta stvarno znači „strpljenje“. Konačno, na posljednjemu stadiju, iz svoje duše odbacuje sve osobine koje su negativne, koje su suprotne svim dimenzijama strpljenja, a okiti se odrazima djelovanja Lijepoga Božijega Imena „Strpljivi“.

Blagoslovljeni poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao je jedne prilike:

„Niko nije strpljiviji (asber), u podnošenju uznemiravanja koja čuje, od Allaha. Govore mu da je rodio, i pripisuju Mu druge ravnopravnim, no, On je opet milostiv prema njima i opskrbljuje ih.“

(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buharija, Muslim, Nesâ'î, Ibn Mâdže i Bejheki, prenoseći ga od hazreti Ebu Mûse el-Eš'arija)

Iz ovoga razloga, po nekima, značenje Lijepoga Božijega Imena „Strpljivi“ može biti raznovrsno.

Tako jedni smatraju da ovo Lijepo Ime predstavlja jedno od Svojstava Božije Bîti, i da ima značenje blagosti (halîm).

Drugi, opet, zauzimaju stav da jeste riječ o jednome od Svojstava Božije Bîti, međutim, značenje se odnosi na Božiju Volju u smisli Božijega htijenja da odgodi kaznu koju je konkretna osoba sigurno zaslužila. Dakle, riječ je o odlaganju, dočim Lijepo Božije Ime „Blagi“ (el-Halîm) označava Onoga koji kaznu u cijelosti oprašta.

U tome smislu uzvišeni Allah kaže:

„Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.“

(Kur'an, sura Nahl/Pčele, ajet 61.)

Treća skupina učenjaka smatra da se kvalifikacija dragoga Boga kao strpljivog odnosi na svojstvo djelovanja, ne na Svojstvo Bîti, a da podrazumijeva odgađanje zaslužene kazne.

U tome smislu može se shvatiti i stav hazreti imama Nebehânîja, da Lijepo Ime „Strpljivi“ označava Onoga koji ne žuri s kažnjavanjem neposlušnih.

Kao primjer strpljivog čovjeka često se navodi hazreti Ahnef ibn Kajs, koji bi za sebe govorio: „Strpljiv sam ali nisam blag“.

Jedne prilike vraćao iz jednoga mjesta a s njime je bio neki čovjek koji ga je konstantno vrijeđao, no hazreti Ahnef ibn Kajs bio je strpljiv. Kada su se primakli Ahnefovoj mahali, ibn Kajs se zaustavio i rekao čovjeku koji ga je sve vrijeme bez prestanka grdio:

„Ukoliko ti je u srcu ostalo još nešto, onda i to reci. Ne bih volio da te čuju stariji stanovnici moga naselja pa će ti prići onako kako ti se nebi svidjelo.“

Ovo je i razlog pa se, općenito govoreći, kaže da je strpljiv onaj ko može uzvratiti na uznemiravanje, ko se može osvetiti, ali to, ipak, ne učini, želeći time zaslužiti Božije zadovoljstvo.

U jednoj predaji hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je:

„Strpljenje je kod prvoga udarca.“

(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježi el-Bezzâr, prenoseći ga od hazreti Ibn Abbasa)

Vezanje za Lijepo Božije Ime „Strpljivi“ (et-te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da ga ne mimoiđe nijedna blagodat Božijega oprosta, u njegovoj vjeri i općenito životu na ovome svijetu.

Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena „Strpljivi“ (et-tehakkuk) događa se spoznajom da svako uzvraćanje na uznemiravanje i vrijeđanje pripadaju isključivo uzvišenome Bogu. Uzvišeni Allah kaže:

„One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti. A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe kletvu i pravi grijeh.“

(Kur'an, sura Ahzâb/Saveznici, ajeti 57., 58.)

Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena „Strpljivi“ (et-tehalluk) podrazumijeva da se rob suzdrži od osvete za učinjeno zlo, ali onda kada se stvarno može osvetiti, kada ima mogućnost za to, dajući time i mogućnost počiniocu da se s Božijom pomoći promjeni na bolje. Umjesto osvete, osoba na ovome stepenu moli se uzvišenome Gospodaru:

أَللَّهُمَّ اغْفِرْ لِقَوْمِي فَإِنَّهُمْ لاَ يَعْلَمُون.

(Allâhumme'gfir li kavmî fe innehum lâ ja'lemûn.)

„Allahu moj, oprosti mome narodu jer oni ne znaju.“

Iako je život svakoga Božijega odabranika ispunjen brojnim kušnjama, ipak, kao primjer strpljivoga podnošenja nevolja u časnome Kur'anu istaknut je hazreti Ejub, alejhisselam. Uzvišeni Allah, u tome poznatom kazivanju, kaže za njega, blagoslovljen je:

„Mi smo znali da je on strpljiv (sâbir); divan je rob on bio i mnogo se kajao.“

(Kur'an, sura Sâd, ajet 44.)

Po jednoj predaji, ovaj konačni najviši stepen hazreti Ejub, alejhisselam, nije dobio onda kada je u samoći patio, već još kasnije. Dok je tugovao potpuno sâm, uzvišeni Allah mu objavi:

„Ejube, žalio se si najvećemu od svih svojih neprijatelja!“

Hazreti Ejub, alejhisselam, odgovori:

„Uzvišeni Gospodaru, Ti sve znaš. Ne znam o kome se radi, jer sam sâm, nikoga nema pored mene.“

Tada mu uzvišeni Allah reče:

„Žalio si se svome nefsu (duši)!“

Strpljenje, u životu vjernika, ima svoje dvije dimenzije: strpljenje u iskazivanju pokornosti uzvišenome Allahu, i strpljenje u odricanju od neposlušnosti jedinome Gospodaru.

Iz toga proizlaze tri kategorije strpljivih osoba, svaka je vrijedna, ali svaka se vazda može još više usavršavati, u svakoj vjernik može još više duhovno rasti. Trag ovoga može se pronaći u ajetu časnoga Kur'ana:

„O vjernici, strpite se (isbirû), budite strpljivi (sâbirû) i vežite se (râbitû), i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!“

(Kur'an, sura Âlu Imrân/Imranova porodica, ajet 200.)

Prva kategorija vjernika su oni koji osjete srdžbu nakon što im bude učinjena nepravda, tačno je osjećaju ali je i nastoje potisnuti, i s tim osjećajem se bore. Za ove vjernike se kaže da nastoje biti strpljivi (tesabbur), jer nekada i ne uspiju u toj svojoj nakani, a domen u kojemu se ova borba događa jeste ljudska duša (nefs). Na ovu kategoriju se odnosi prva naredba iz citiranog časnog ajeta: „strpite se (isbirû)“.

Druga kategorija ljudi su oni koji uspjevaju ugasiti srdžbu u sebi nakon učinjene im nepravde (kod nas se kaže: „progutati gorčinu“), i pri tome ne iskazuju nikakvu ljutnju. Ovo je srednja kategorija vjernika, i kod njih preovladava strpljenje (sabr). Duhovno mjesto u kojemu se događa ova pobjeda je srce (kalb), a na ove vjernike se odnosi dio citiranoga ajeta u kojemu se kaže: „budite strpljivi (sâbirû)“

Konačno, treća kategorija ljudi je duhovno najviša, a u njoj su vjernici koji u svakome udarcu sudbine, u svakoj nevolji, osjete slast u svojim srcima budući da jasno vide kako doslovno sve dolazi od uzvišenoga Allaha, te sasvim očevidno prepoznaju da uzvišeni Gospodar najviše kuša one koje najviše i voli. Na njih se odnosi dio iz citiranog časnoga ajeta u kojemu se kaže: „vežite se (râbitû)“, budući da se oni svojim duhovnim organom tajne (sirr) vežu za stalnu čežnju prema uzvišenome Allahu. A uzvišeni Allah kaže:

„A Allah je sa strpljivima (vallâhu me'as-sâbirîn).“

(Kur'an, sura Bekara/Krava, ajet 249.)

Usavršavanje u dimenziji njegovanja strpljivosti predstavlja veliki ali predivan trud, u početku se čini kao da ga je nemoguće postići, kao što je nemoguće sa Zemlje rukom nebo dokučiti, no, kada se ipak Božijom milošću postigne, čovjek se osjeća kao da lebdi. Stoga, ukoliko bi bilo moguće simbolično ga predstaviti, bilo bi to u slici čistoga bijelog oblaka koji lebdi nad beskrajnim morskim plavetnilom.

Rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija Hadžibajrić kaže:

„Ovo se (Ime: Ja Sabbūru) uči prije zore po stotinu puta, neće ti neko moći neugodnosti napraviti.“

A Allah dragi, opet, najbolje zna.