98. Božije Ime er-Rešīdu – Koji upućuje na potrebe

Značenje ovog Imena je Onaj koji upućuje na potrebe i sve one radnje koje vode sreći. Ovo Božije Ime navodi se u hadisu Poslanikovu, a.s., dok se u Kurʼanu spominje tek neizravno: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu. (Kurʼān, sura el-Beqare, ajet 186)

Korijen ovog Imena je u riječi rušd, koja ima nekoliko značenja. Najpretežnije je uputa, ali dolazi i u značenju upravljanja na ono što je ispravno, te u značenju probitka i svakoga dobra. Posebno značenje ove riječi je biti stamenit u ispravnome pravcu, bez imalo skretanja lijevo ili desno, bez devijacija. Svevišnji kaže: ...Pravi put (er-rušd) se jasno razlikuje od zablude!... (Kurʼān, sura el-Beqare, ajet 256.)

Od ove riječi je i muršid, tačnije od njene izvedenice iršād (upućivanje). Osoba koja upućuje druge na put istine, duhovni učitelj, zove se muršid. ...A koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na pravi put uputiti (muršidā). (Kurʼān, sura el-Kehf, ajet 17.) Ni svi muršidi nisu isti. Samo najpotpuniji može ponijeti naslov muršidi-kāmil (savršeni vodič), a to je samo onaj koji je dosegao najviše stepene u duhovnome napredovanju i sposoban je činiti iršād (upućivanje).

Osoba koja bude mnogo učila ovo Ime bit će obasjana njegovim nūrovima i upućena na najljepšu ćud. Uvjet za to je potpuno pouzdanje i oslanjanje samo i isključivo na dragoga Allaha (tewekkul). Na to nam ukazuje i ajet u kojem Svevišnji za Mūsā-pejgambera, a.s., kaže: I kad se uputi prema Medjenu, on reče: “Gospodar moj će mi pokazati pravi put!” (Kurʼān, sura el-Qaṣaṣ, ajet 22.) Tako i svako drugi, u svim svojim radnjama treba tražiti oslonac samo u dragome Allahu.

I ovo Ime ima tri moguće manifestacije u čovjeku:

Vezanje (et-teʽalluq) uz ovo Božije Ime ogleda se u čovjekovoj potrebi da ga samo On uputi na put njegove sreće.

Istinska spoznaja i ozbiljenje ovim Imenom (et-teḥaqquq) dešava se kod osobe koja je rešīd, tj. ona koja upućuje uzvišenim stvarima. Svevišnji u tom smislu i kaže: Mi smo još prije Ibrāhīmu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (Kurʼān, sura el-Enbiyāʼ, ajet 51.)

Konačno, kićenje odrazima ovog Imena (et-teḫalluq) manifestira se kod osobe koja je rešīd u smislu da spozna stvari i sve radi tačno onako kako i koliko treba, kao što se kloni i svega onoga na isti način.

I na kraju, rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija rekao je:

“Ovo Ime uči se 100 puta poslije jacije da posao bude primljen.” Uči se jā Rešīdu.

Abdul-Dževvād Ahmed još veli:

“Ovo Ime se uči iza jacije 100 puta radi upute ispravnom rješenju.”

A dragi Allah, opet, najbolje zna.