96. Božije Ime el-Bākī – Vječni

Značenje ovog Imena je Onaj koji nema kraja, Vječni, kao što nema ni početka, Oduvječni. U Kurʼānu se izravno ne navodi. Ostaje samo Lice Gospodara tvoga, Veličanstveni i Plemeniti. (Kurʼān, sura er-Raḥmān, ajet 27) Rah. Besim Korkut u svome prijevodu izostavlja riječ “Lice”, koja inače ukazuje na samu Božiju Bit.

Snaga ovog Imena u čovjeku se manifestira na način da vidi samo Njega, a sve drugo bude fānī, tj. prolazno i ništavno. Sve što je na Zemlji prolazno je. (Kurʼān, sura er-Raḥmān, ajet 26.) Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je (bāqī)... (Kurʼān, sura en-Naḥl, ajez 96.) Samo Božiji Bitak je nužan (el-Wādžibul-wudžūd), naše bivanje je tek moguće, a ono što je moguće to je i relativno. Naše bivanje samo je po Njegovu Bivanju, Koji vječno je Živi, oduvijek i zauvijek.

Jezički osnov ovog Imena je u riječi beqāʼ, koja znači vječnost, beskraj, trajnost bez konca i sl. Naspram ovoga pojma je pojam fenāʼ, u značenju prolaznosti i iščezavanja. Po tome Njegov Atribut vječnosti (el-beqāʼ) pripada Svojstvima Njegove Biti. El-Bāqī je tako Onaj koji nema niti početka niti kraja, premda više konotira ovo drugo, dok se za Njegovu bespočelnost radije kaže oduvječnost (el-qidem), pa onda za Njega kažemo da je Oduvječan ili Bespočelan (el-Qadīm).

Sve drugo ima svoj početak: Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan. (Kurʼān, sura el-Insān, ajet 1.) Osoba koja to spozna, ona se onda samo u Njega i pouzda, na Njega oslanja i samo od Njega pomoć traži. Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali!... (Kurʼān, sura el-Furqān, ajet 58.)

I ovo Ime ima tri moguće manifestacije u čovjeku:

Vezanje (et-teʽalluq) uz ovo Božije Ime ogleda se u čovjekovoj ovisnosti o Istinitome da ga učini postojanim u njegovim stanjima koja vode sreći i spasu od svega što nevalja.

Istinska spoznaja i ozbiljenje ovim Imenom (et-teḥaqquq) dešava se u osobe koja je istinski bākī (uz Svevišnjeg), kojoj ništavilo nikako ne priliči.

Konačno, kićenje odrazima ovog Imena (et-teḫalluq) pokazuje se u osobe koja je bākī, tj. stalno u robovanju dragome Allahu, kao što je i dragi Bog Bākī u svome gospodstvu.

Vezano za učenje ovoga Imena, Abdul-Dževvād Ahmed kaže:

“Ko ovo Ime prouči 1000 puta, nevolja u kojoj se nađe ima da nestane.”

A dragi Allah, opet, najbolje zna.