Postoji sedam djela kod uzvišenoga Allaha: dva obavezna, dva istomjerna, djelo za deset sličnih, djelo za sedam stotina sličnih, i djelo za koje sevap zna samo Allah, silni i veličanstveni.
“Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!”
(ajet 41.)
“Prerušite”, “izobličite”, “deformirajte” njen prijesto! Svi ovi izrazi mogli bi se upotrijebiti u prijevodu prvoga dijela navedenoga ajeta.
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.
Evo, s Božijom pomoći, dočekali smo i posljednji dan ovogodišnjega mjeseca ramazana. S jedne strane, život će se, ako Bog da, vratiti “u normalu”. S druge strane, trebali bi biti tužni jer se već od večeras, ako Bog da od akšama, šejtani oslobađaju a broj meleka na Zemlji se smanjuje.
S Božijom pomoći ostalo nam je ovo, evo već poduže, kazivanje o susretu hazreti Sulejman-pejgambera, alejhisselam, i Belkise privesti kraju. U neku ruku, i krâj toga kazivanja trebao bi nas rastužiti jer označava kraj našega ramazanskoga druženja.
Tako hudhud ponovno krenu ka Sābi, noseći po drugi put pismo za kraljicu Belkisu a koje joj šalje hazreti Sulejman-pejgamber.
Kada je pročitala pismo, Belkisa sačeka dok čuje šta će joj njeni izaslanici reči, kako je sve prošlo na prijemu kod hazreti Sulejmana, alejhisselam. Belkisa se obrati svome narodu:
“Ovo što nam se dešava stvar je spuštena na nas s neba. Ne bi je smjeli odbaciti, a ne možemo je ni tek tako prihvatiti.”
Tada napisa pismo hazreti Sulejman-pejgamberu, alejhisselam:
Sinoć je bila dvadeset i sedma noć ovoga mjeseca ramazana. Nakon teravih-namaza hafiz Dževad Šošić održao je kratko ali veoma lijepo predavanje, više obraćanje džematu.
Kao da je bio nadahnut. Mislim da su svi uživali ali i da su mnogi poslušali njegove savjete.
Po mišljenju velikoga broja islamskih učenjaka, dvadeset i sedma noć mjeseca ramazana jeste Lejletul-kadr, Noć sudbine. Stoga je sinoć trebalo dodatno ibadetiti (robovati dragome Bogu). Ali eto, ko nije uspio ima pred sobom, ako Bog da, ako dočeka, još dvije noći.
Hazreti Sulejman, alejhisselam, bijaše pogođen takvim razvojem događaja. Kao odan i Bogu dragome blizak rob, i drugima je htio samo najbolje.
Stupanj nečije vjere ne mjeri se onime što taj neko priča ili onime što se o njemu priča. Za nas, onoliko koliko nas Uzvišeni na Ovome svijetu duži, znak da nekoga možemo slijediti kao primjer u vjeri jeste pomoć, iskreno prijateljstvo, koju ta osoba pruža drugima, njegova samilost i želja za pomoći svim vjernicama i vjernicima.
Vidjeli smo kako je hazreti Mevlana u svojoj “Mesneviji” opisao kako to izgleda kada neko nastoji poklonom koji je za njega velik potkupiti jednoga od iskrenih Božijih robova kojemu taj poklon, ma kako god on materijalno vrijedan bio, ne izgleda veći od praške.
Vidjeli smo jučer kako je hazreti Hidr, alejhisselam, podučio hazreti Ibrahima et-Tejmīja dovi i ponašanju kojima će, ako Bog da, moći usniti hazreti Pejgambera, alejhisselam, i s njime razgovarati.
Ibrahim je odmah narednu noć uradio kako mu je rekao hazreti Hidr, alejhisselam. Tako priča:
Uradio sam kako mi reče hazreti Hidr, alejhisselam. Nisam prestao donositi salavate (blagoslove) na hazreti Muhammeda, alejhisselam, dok ležah u postelji.
