Kur'an Časni
100
رَبِّ هَبْ لِي مِنَ الصَّالِحِينَ
Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" –
Gospodaru moj! Daruj mi (potomka) od dobrih."
101
فَبَشَّرْنَاهُ بِغُلَامٍ حَلِيمٍ
i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.
Pa smo ga obradovali dječakom blagim.
102
فَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ السَّعْيَ قَالَ يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَىٰ فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانْظُرْ مَاذَا تَرَىٰ ۚ قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ ۖ سَتَجِدُنِي إِنْ شَاءَ اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ
I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.
Pa pošto je dostigao s njim (dobu) privređivanja, reče: "O sinčiću moj! Uistinu sam ja u snu vidio da te ja koljem, pa gledaj, šta vidiš?" Reče: "O oče moj! Učini šta ti se naređuje. Naći ćeš me - ako htjedne Allah - (jednim) od strpljivih."
103
فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ
I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,
Pa pošto se oba pokoriše, i položi ga na čelo,
104
وَنَادَيْنَاهُ أَنْ يَا إِبْرَاهِيمُ
Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,
I pozvasmo ga: "O Ibrahime!
105
قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا ۚ إِنَّا كَذَٰلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ
ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –
Već si ispunio snoviđenje. Uistinu, mi tako nagrađujemo dobročinitelje.
106
إِنَّ هَٰذَا لَهُوَ الْبَلَاءُ الْمُبِينُ
to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" –