Božije Ime el-Māniʼu je spomenuto u hadisu plemenitoga Poslanika, a.s. Ne navodi se izravno u Kurʼanu, ali na njega upućuju ajeti, poput: Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Tà ona same sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti! (Kurʼān, sura el-Enbiyāʼ, ajet 43)
Ovo Božije Ime dolazi od glagoli meneʼa, što znači lišiti, uskratiti, zabraniti, oduzeti i zapriječiti. Međutim, uskraćivanje nečega podrazumijeva i istovremeno davanje nečeg drugoga. Tako primjerice osobi kojoj su uskraćena materijalna bogatstva, otvaraju se kapije duhovnoga napredovanja. Pojavno, uskraćivanje je bolno, ali bātinski ono u sebi krije velike blagodati kojih čovjek na prvi mah ne bude svjestan.
Jedan od pobožnjaka je kazao: “Stanje jednoga vjernika neće biti potpuno sve dok njegovo pogledanje prema Božijem uskraćivanju ne bude snažnije i vrednije od pogledanja prema Njegovu darivanju. Znak da se postigao taj stepen jeste da bude zadovoljan kada mu se nešto uskrati jednako kao i kada mu se nešto dariva.”
Ime el-Māniʼu dolazi i u značenju Onoga koji priječi, kao što npr. nečija snaga priječi druge od napada na tu osobu. U tom smislu ovo Ime istovremeno podrazumijeva i svojevrsnu zaštitu. Tako je el-Māniʼu po tome i Onaj koji čuva i štiti (el-Ḥāfiẓu). Kaže Svevišnji: ...A Allah je najbolji čuvar (Ḥāfiẓ)... (Kurʼān, sura Yūsuf, ajet 64.) U arapskome jeziku za neosvojivu i dobro čuvanu tvrđavu kaže se ḥiṣn menīʽ, što je jezički od istoga korijena kao i ovo Božije Ime. Ova dva značenje nisu međusobno isključiva, iako se veli kako Onaj koji čuva istovremeno je i Onaj koji priječi, dok Onaj koji priječi nije uvijek i Onaj koji čuva.
Kad je Surāka ibn Mālik, prije nego je primio islam, krenuo u pohod na nagradu od stotinu deva koju su mekkanski idolopoklonici raspisali kao nagradu za hazreti Poslanika, a.s., njegov konj je nekoliko puta posrtao i propadao u pijesak iako je bio nadomak Poslaniku, a.s. Nije mu se dalo nikako da mu priđe. Na kraju je odustao, kazavši: “On mi je zapriječen (innehū memnūʽun minnī).”
Osoba koja bude ovo Ime mnogo učila, u svojoj će duši osjetiti zadovoljstvo Njegovom odredbom. Također, osoba koja osjeća djelovanja ovog Imena, sebe će da uskraćuje svega što je udaljava od Gospodara, i ne samo sebe, nego bude u službi odvraćanja i drugih.
I ovo Ime ima tri moguće manifestacije u čovjeku:
Vezanje (et-teʽalluq) uz ovo Božije Ime ogleda se u čovjekovoj potrebi o dragome Bogu da ga priječi od svega što bi moglo pokvariti njegov dīn i uopće duhovni put.
Istinska spoznaja ovog Imena (et-teḥaqquq) dešava se kroz usmjeravanje svih možnosti (el-mumkināt), svojim vlastitim bîtima, ka svome bivanju u stanju vlastite ništavosti, kao i prema svojoj ništavosti u njihovu stanju bivanja. Tako osoba koja priječi kako od bivanja tako i nebivanja, može ponijeti duhovno ime māniʼ, premda se ova riječ māniʼ generalno najviše odnosi na ono što priječenje od pokvarenih djela.
Konačno, kićenje odrazima ovim Imenom (et-teḫalluq) pokazuje se u lišavanju svega osim Božije zaštite i vlastitim zaprečavanjem od svega čime Allah nije zadovoljan. U istom smislu se odnosi i na sprečavanje drugih mimo sebe. Nekada se desi da određena osoba uskrati i kakvu korist, ali radi plemenitijega cilja kojeg drugi u tom trenutku ne vide.
I na kraju, rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija rekao je za ovo Ime:
“Napiše se i nosi, ili ostavi u kući radi sloge u braku.” Uči se jā Māniʼu.
Abdul-Dževvād Ahmed još veli:
“Ko bude učio ovo Ime prije spavanja, Allah će ukloniti ljutnju između njega i njegove žene.”
A dragi Allah, opet, najbolje zna.