Ovo Božije Ime nosi značenje izrazite milosti, ustvari najvišega obzira milosti. U osnovi je pojam reʼfet (pregolema milost). Osoba koja mnogo bude učila ovo Ime, u njenu će se srcu manifestirati svjetlosti Imena er-Reʼūf. Toliko će da se u njemu odraze da će se pokazivati i na njenoj vanjštini i ona će biti samilosna prema svima oko sebe.
Pripovijeda se kako je imam Ahmed ibn Hanbel čuo za nekog čovjeka koji kazuje hadise, a to je bilo vrijeme kada su se hadisi plemenitoga Poslanika još uvijek sabirali u zbirke. Taj čovjek je živio “iza rijeke”, što je bio izraz za zemlje iza rijeke Amu-Darja u Centralnoj Aziji. Za njega se govorilo da pamti hadise u kojima se jedna riječ i njene izvedenice ponavlja po tri puta (eḥādīṯ ṯulāṯiyye ili muṯelleṯe). Hazreti Ahmed se spremio na dalek put da pronađe tog čovjeka. Konačno, kad mu je došao, zeteče ga kako hrani nekog psa. Imam Ahmed mu nazva selam, čovjek odgovori na selam ali nastavi da hrani psa, bez i da pogleda u imama Ahmeda. Kad je završio, okrenu mu se i reče: “Sigurno ti je muka što sam dao prednost običnom psu u odnosu na tebe!” “Jeste”, odgovori imam Ahmed. Čovjek reče: “Od Ebū Hurejre nam je došlo da Poslanik, a.s., je kazao: Ko ugasi nadu onome ko se od njega nada, Allah će njegovu nadu ugasiti na Sudnjemu danu i Džennet mu uskratiti.” Čovjek dalje nastavi: “Vidiš, u ovim našim zemljama uopće nema pasa. Ovaj pas se niotkud pojavio, očekujući da ga nahranimo. Kako sam mogao srušiti njegova nadanja!” Imam Ahmed na to reče: “Dosta mi je taj hadis”, i vrati se u svoju zemlju.
Kaže Svevišnji: Allah je, uistinu, prema ljudima blag i mnogo samilostan. (Kurʼān, sura el-Hadž, ajet 65)
Ovim atributima reʼfeta i rahmeta dragi Allah je zaodjenuo i Svoga Miljenika Muhammeda, a.s., pa kaže: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv (reʼūfun raḥīm). (Kurʼān, sura et-Tewbe, ajet 128)
Koja je razlika između rahmeta i reʼfeta, slikovito pokazuje primjer brižnosti roditelja prema svojoj djeci. Tako npr. brižni roditelji čuvaju djecu od izlaganja hladnoći ili prevelikoj žegi kako se ne bi razboljela. To je reʼfet, čuvanje od svega što bi moglo dovesti u kakvu nevolju i sl. S druge strane, primjer rahmeta je kada se dijete razboli pa ga otac i majka njeguju i liječe, da mu umanje bol i nelagodu. Prvi pojam, čak štaviše, u sebi nosi značenja i onog drugog, na jedan poseban način. Imam Kušejrī ga tako definira i kao šiddetur-rahme (pregolema milost).
Iz Svoje pregoleme milosti dragi Allah je svim ljudima ostavio otvorenim kapije pokajanja, kao što je sve Svoje vjerovjesnike učinio neporočnim (maʽṣūm), tj. odlikovao ih atributom neporočnosti (ʽiṣmet). Za Njegove evlije, bogougodnike i posebno dobre, ipak se nikada ne kaže da su neporočni, nego sačuvani (maḥfūẓ), tj. odlikovani atributom sačuvanosti (ḥifẓ). Za neke to je isto što i ʽiṣmet za vjerovjesnike, ali se iz edeba prema vjerovjesnicima ne koristi isti pojam, kao što su npr. vjerovjesnici imali muʼdžize, a Božiji odabranici mimo vjerovjesnika imaju kerāmete, kao djela koja čovjek definira nadnaravnim. Za većinu drugih komentatora ta dva pojma nisu identična, pa tako “sačuvanost” dobrih ljudi i vjernika ipak dopušta mogućnost pogreške, koju oni brzo shvate, pokaju se i isprave je.
I ovo Ime imaju tri moguće manifestacije u čovjeku:
Vezanje (et-teʽalluq) uz ovo Božije Ime ogleda se u čovjekovoj potrebi za Istinitim da u njegovo srce usadi samilost kako prema sebi tako i drugima.
Istinska spoznaja ovog Imena (et-teḥaqquq) dešava se kroz unapređenje uz davanje milosti, s obzirom da reʼfet ima i jedno dodatno značenju u odnosu na rahmet, a to je uvođenje u još bolje stanje, ispravljanje u dobru i sl.
Konačno, kićenje odrazima ovog Imena (et-teḫalluq) pokazuje se u osobi koja preuzme neka dobra djela, pa onda i kada joj bude teško ona pokaže samilost.
I na kraju, rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija rekao je:
“Ovo Ime uči se radi učinjene otimačine.” Uči se jā Reʼūfu.
Abdul-Dževvād Ahmed još veli:
“Osoba koja je gnjevna neka prouči ovo Ime 10 puta, pa još prouči i 10 salavata, gnjev će joj splasnuti. Isti učinak ima i ako se uči pred osobom koja je srdita, to će joj omekšati srce.”
A dragi Allah, opet, najbolje zna.